Kada se prica o gubitku djeteta to je jedno od najgorih i najtragicinijih trenutaka koji jedan roditelj moze da zivi tokom svog zivota. TO je bolno iskustvo koje moze da ostavi velike i trajne oziljke na dusu i pokazuju na to kakva je to svakodnevnica kada zivite bez pola svoje duse. Nazalost mnogo roditelja se osjecaju jako bespomocno i u depresiji i u dubokoj tuzi i pokusavaju da nekom vrstom izolacije da se izdignu iz svega toga. Sada pricamo o primjeru poznate licnosti Eve Ras i kkao je ona sve to dozivjela.
Eva Ras je nasa poznata glumica koja je poznata po svom radu u pozoristu i u filmu koja sa sobom nosi veliku tragediju koja je oblikovala nju i njen zivot. Kada je ostala bez svoje kcerke njen svijet se promijenilo naglo. Ovo je gubitak koji nije bio samo neka emotivna trauma koja je u tom trenutku bila prekretnica koja je uticala na njen profesionalni put. Eva jako je cesto govorila da je to trenutak kada je izgubila sebe i govorila je “Tog dana pored svoje drage kcerke ja sam sahranila i sebe.” Ovo je recenica koja je oslikavala duboki i teski emotivni bol koji mnogi roditelji mogu da dozive u nekim slicnim situaciajma gdje se zivot zauvijek promijenio.
Svaki proces tugovanja je jako slozen i tezak. Za Evu svaki dan je predstavio novu borbu sa tugom koja je nekada bila jako joj teska i neizdrziva. Osjecaj krivice se cesto javi a mnogi oditelji se pitaju da li bi mogli nesto da ucine da se to sprijeci. U njenom slucaju bol je dodatno bila pojacana jer je kcerka bila izvor srce i velike podrske. Eva je tada rekla:”MOJA LJUBAV ostaje iako je smanjena jer nije na ovom svijetu …”
Jedan od nacina kako se roditelji suocavaju sa tugom jesu neke sretne fotografije. Za Evu jedina sacuvana slika svih clanova porodica je ostala dragocjena uspomena. Ona kaze: “Ova slika svjedoci o ljubavi koja je postojala prije tragdija ali i gubitku koji nas promijeni zauvijek.” Ove rijeci naglasavaju koliko su uspomene bitne za ocuvanje sjecanja na voljene. U mnogim slucajevima slike su simbol povezanosti sa izgubljenom osobom i tako se omogucava roditeljima da se osjeti njihova prisutnost.
