Ocuh je mene i brata od prvog dana prihvatio kao svoju djecu i zaista se dobro slazemo sa njim i to je tako sigurno vec 15 godina.
Prije par noci sam cula kako je razgovarao sa mojom majkom te sam se tada isplakala kao nikada u svom zivotu. Kaze da je jako svjestan toga da on nije nas bioloski otac ali da mu jako smeta kada ljudi ga podsjecaju svako malo na to.
Jako mi je testo to palo pogotov te recenice, jer mislim da mu nikada nisam ni pokazala koliko mi znaci on, njegova ljubav podrska i sve.
Mogu da se sjetim te situacije koja se desila prije 10 godina kada je on htio da usvoji oficijalno mene i brata da nam da njegovo prezime ali ja to nisam zeljela jer tada nisam htjela da povrijedim mogu bioloskog tatu kojeg sigurno nije ni bilo briga za nas jer nas je vidjao samo jednom u godini to jeste kada mu s cefne.
Jako se kajem radi toga jer sam tako dobrog covjeka povrijedila.
