Moj san oduvijek je bio da drzim vjencanje u tatinom dvoristu. Te je za mene to trebao da bude lijep i jako divan i intiman dan ali sam onda i zamolila macehu da ne bude tu jer znam da bi se moja majka jako lose osjecala. Ali onda me je njen odgovor toliko sokirao i to je tako okrutno bilo.
“Je li ti to mene izbacujes iz moje vlastite kuce? Pa ti trebas da budes sretna i zahvalna jer sam uopste odlucila da te primim! Morala sam onda da je spustim na zemlju te da joj kazem da je to tatina kuca a nje njena i da toga mora da bude svjesna.
Dosao je dan kada mi se cinilo da je sve uredu dok me nije sokirala spoznaja da tu mog tate nema. Ja sam jutrila kao bez duse da proverim sobe od mog polubrata ali ni njih tu nije bilo. izasla sam napolje a meni se srce stehlo kada sam vidjela da niko sa tatine strane od gostiju tu niej dosao. Tada sam nazvala svog tatu a njegove rijeci su me slomile i toliko sam patila radi toga.
“Ako si ti odlucila da ne postujes moju zenu od 15 godina koja je u ovoj kuci tako da isto nemoj da ocekujes da ja budem tu i da uzivam tu gdje moja nova dusa nije dobrodosla. Ti sada uzivaj sa ljudima koje si samo ti odabrala.
Nisam mogla da vjerujem sta cujem. Moja maceha ga je izmanipulisala na svoju stranu a najvise od toga mene je boljela ta izdaja. Nastavila sa danom sa ljudima koji su tu bili bez tate i mojih sestara i polubrace. Cijela proslava je bila pod nekom gorcinom i sve sto sam osjecala je velika tuga radi toga.
Da li sam ja ta koja je pogrijesila jer sam odlucila da proslava mog vjencanja bude onako kako sam zamisljakla? Da mi je tu mama i tata i to je to.
