Emelin izbor: Ljubav umjesto podjela u srcu Balkana
Dijete različitosti koje spaja ono što drugi razdvajaju
U vremenu u kojem su razlike često razlog sukoba, u društvu gdje se ljudi sve češće dijele po porijeklu, vjeri i prezimenu, pojavljuje se glas koji poziva na ono najvažnije – ljubav. Taj glas dolazi iz Bosne i Hercegovine i pripada djevojci čije riječi diraju do srži. Zove se Emela Halilović, ali prijatelji i poznanici je jednostavno zovu – Ema.
Njena priča nije bajka. Nije ni viralna senzacija koja traje dan-dva, već je tiha, iskrena i snažna ispovijest jedne duše koja je odlučila da živi mimo očekivanja društva.
Rođena između svjetova – i odlučna da ih spoji
Emela dolazi iz porodice koja se često naziva „miješanom“ – majka Milena je pravoslavka, a otac Bahrudin pripadnik islamske vjere. Za neke, ta kombinacija je prepreka. Za Emelu, to je bogatstvo.
„Ako biram stranu, znači da biram između roditelja“, zapisala je jednom. A to, kako kaže, nikada ne bi mogla da učini.
Od malih nogu učila o različitostima – kroz ljubav
Kao djevojčica, Ema nije razumjela da ljudi oko nje dijele praznike, običaje i čak osjećanja prema drugima na osnovu onoga što piše u krštenici ili rodnom listu. Za nju je ljubav bila jedna – i uvijek ista, bilo da se ispoljava uz česnicu ili bajramsku baklavu.
Prisjeća se da je voljela kada bi Božić slavila kod mamine porodice, a Bajram kod tatine. „Nikada mi nije smetalo da nosim maramu kada idemo kod nane, niti da palim svijeće s bakom u crkvi. Sve mi je to bilo – moje.“
Ne želi da bira između ljubavi
Ema je danas mlada žena, ali njen pogled na svijet je izuzetno zreo. U jednom svom javnom obraćanju napisala je:
“Ne želim da me neko tjera da se odlučim. Da kažem da sam ‘više’ majčino ili očevo dijete. Ja pripadam oboma. A iznad svega – pripadam ljudima.”
Njene riječi su za kratko vrijeme preplavile društvene mreže. Ljudi iz svih dijelova Balkana, bez obzira na naciju i vjeru, dijelili su njenu objavu. I svi su osjećali isto – da Balkan još uvijek ima nadu, dok god postoje ovakvi glasovi.
Kad ljubav ne zna za granice
1. Ljubav prema ljudima, a ne prema etiketama
Ema ne gleda ljude kroz prizmu njihove prošlosti, porijekla ili vjerske pripadnosti. Njoj je važno kako neko osjeća, kako se ponaša prema drugima, i koliko ljubavi nosi u sebi.
“Etikete su za tegle, ne za ljude”, rekla je jednom prilikom i nasmijala mnoge koji su je slušali.
2. Suživot za nju nije ideologija – to je stvarnost
Dok mnogi o toleranciji govore kao o nečemu što se uči i prihvata s naporom, Ema na to gleda jednostavno: „To nije suživot. To je život. To je ono normalno. Sve drugo je nakaradno.“
U njenom domu, različitosti su svakodnevica – i nikada nisu bile povod za razdor, već za razumijevanje.
Reakcije koje vraćaju vjeru u ljude
Nakon što je Emela podijelila svoju priču, desilo se nešto neočekivano. Komentari podrške, emotivne poruke i riječi zahvalnosti počele su da pristižu sa svih strana.
Ljudi su se prepoznali u njenim riječima
Neki su priznali da ih je rasplakala, da su u njenoj priči vidjeli vlastitu djecu ili djecu svojih prijatelja. Drugi su rekli da su njene riječi baš ono što su čekali da čuju u moru mržnje i nacionalnih podjela koje guše društvene mreže.
Najčešći komentari bili su:
-
„Ovakva djeca su budućnost regiona.“
-
„Da sam barem ja imala snage da tako govorim kad sam bila mlada.“
-
„Tvoje riječi liječe ono što su nam ratovi ostavili.“
Ispod etiketa – svi smo ljudi
Šta nas zapravo određuje?
Emela je u svom govoru jasno stavila do znanja da imena, prezimena i vjera ne definišu ljudsku vrijednost. Za nju je ljubav osnovna ljudska valuta, a poštovanje jedina religija.
„Možda nikada neću biti potpuno prihvaćena od svih, ali znam da ne želim živjeti po pravilima koje su drugi napisali.“
To su bile riječi koje su naišle na posebno snažan odjek kod mladih.
Mostovi nasuprot rovovima
Kako Emela razmišlja o budućnosti Balkana?
U njenoj viziji Balkana nema „nas“ i „njih“. Nema granica koje razdvajaju susjede. Iako su rovovi duboko ukopani u historiji ovog regiona, Ema vjeruje da nove generacije mogu napraviti razliku.
„Ako možemo voljeti nekoga u drugoj državi preko interneta, zašto ne možemo voljeti komšiju iz drugog naroda?“ – pita se.
Poruka jedne obične, a neobično hrabre djevojke
Na kraju svoje objave, Emela je napisala nešto što je ostalo urezano u srcima mnogih:
„Ja sam Emela. Neću da budem ničiji projekat, ni simbol ničije strane. Ja sam dijete Bosne. I biram da volim.“
U toj jednostavnoj rečenici stala je čitava filozofija života bez mržnje, identiteta bez potrebe za dokazivanjem, i ljubavi koja ne pita čije si dijete.
