Mozda ce vas ova prica zgroziti ali ja sam odlucila da ispricam ono sto mi se nalazi na dusi. Naime velii odbojnost osjecam prema svom djetetu. Situacija je bila takva da su me na porodjaju ozivlajvali ali nikog nije bilo briga za mene ni ti kako sam.
Niko ni od moje porodice nije pitao ni kako sam i svima je paznja bila samo na bebi odmah.
Sada situacija i nakon 6 mjeseci nije nista bolja j ja sam prestala da postojim za svakoga onog trenutka kada sam rodila dijete. Jako sam umorna od svega i voljela bih i da sam umrla na porodjaju ili samo da nestanem da vise nema.
I onako imam osjecaj da nikome ne bi nedostajala i onog trenutka kada sam umrla. Imam osjecaj da polako sada pocinjem da ludim od umora i nespavanja koji je svakim danom sve veci.
