“Otac nam nikada nije dopustio da upoznamo baku i kada bi je spomenuli rekao bi: “SMATRAJTE je mrtvom i da ne postoji…”

Otac nam nikada nije dopustio da upoznamo baku. Kada bi ista govorili on je rekao: “Smatrajte je mrtvom…” Majka je tada sutjela i uvijek sam mislila da je bila losa osoba sve do trenutka kada ja nisam krenula da radim kao medicinska sestra tada.

Tokom prve sedmice u bolnici vidjela sam njeno ime i sliku na zidu u sobi za odmor sto se tice lijecnika. Ukocila sam se tada jednostavno mi nije bilo svejedno. Kada sam otisla da vidim da li je to stvarno moja baka ili je to neko sa istim imenom pokazalo se da jeste. Ta zena je bila voditeljica tada onkoloskog odjela jako upozrna i cijenjena.

Na prvi trenutak sam se malo sokirala. Ali onda sam mislila da sa pokazala pogresnim sve to. Svi su je voljeli radi njene dobrote i predanosti jako cesto je pacijente i besplatno lijecila. Nije ona bila losa osoba o kojoj su mi pricali ona je bila posrbna zena. Istina je ispala sasvim drugacija od tatine verzije i svega sto se toga tice.

Kada je moj otac imao 5 godina moja baka je odlucila da se vrati tada i da nastavi da zavrsi fakultet. Provodila je duge sate u bolnici da bi spasila zivota dok joj muz nije zamjerio jer ona nije bila tradicionalna domacica. Kada je moj tata imao 7 godina razveli su se a njegov otac tada dobija skrbnistvo. Vise je puta pokusala da ponovo uspostavi kontakt ali je tata odbiijao i sa vremenom samo se povukla.

Iz svega sto sam vidjela baka je dobra osoba. Dala sam sebi cilj a to da pomognem ocu da se ponovo poveze sa njom. Dvije godine poslije ponovo je dio nase porodice a tata je cijeni Ne moze da nadoknadi sve te izgubljene godine ali dobar je i pocetak.