Kada mi je rekao otac da trebam svaki mjesec da mu dajem 150 eura za stanarinu to mi se cinilo toliko glupo. NAime situacija je bila takva, da je on zaista imao dovoljno novca da je finansijski mogao da podnese da placa i za mene rezije i hrane ali odjednom ensto se desilo kada je zatrazio novac od mene iako mi plata nije toliko ni velika bila.
Kada se desila situacija da se desava moja prilika za zendibu tokom gdje su gosti davali razne darove i mnogo koverti je tu bilo. Ali odjednom desava se situacija da moj otac nam daje dvije omotnice, Jedna je bila omotnica koja je sadrzavala novac sve ove mjesece koje sam ja davao kao za najam a druga je svota koju je on dao to jeste poklonio nama kao vjencani dar.
Ovo je vijest koja je sve iznenadila pa cak ni moja majka nije znala za to i nije bila svjesna sitaucije. Od tada sva sam ta sredstva iskoristio da kupim stan za sebe i suprugu kao i neko dobro vozilo koje ce nas sluziti.
Bez obzira na svu ljutnju koju sam ja osjecao tada prema nemu danas to na kraju se pokazalo da je on brinuo za mene jer ja nikada ne bi mogao sam da ustedim toliko novca.
