U predivnom krajoliku Bosne i Hercegovine pored Velike Kladuse nalazi se skromna kuca gdje je Fikreta sama sa svojim kcerkama. Ov je prica ne samo o borbi i izazovima sa kojim se ljudi suocavaju vec o velikoj snazi ljubavi i optimizmu u ovim novim teskim danima. Fikreta koja vec dugo godina ima velike zivotne prepreke isored sebe je pravi primjer otpornosti i sposobnosti da se nosi sa svim teskocama koje ima od zivota. Njihova svakodnecnica je puna izazova i sada je jako bitno da je tu ljubav i podrska kljucna u svemu.
Cijeli zivot Fikrete i njenih kcerki se vrti oko toga da imaju zadovoljene osnovne potrebe i to oko ocuvanja tradicionalnih vrijednosti. Fikreta jako cesto govori: “Zivimo onako kako mozemo kada imamo imamo a kada nemamo one znaju. Znamo da jedemo kljukusu skoro svaki dan.” Ova izjava je tako sve potresla jer je ovo njihova svakodnevnica a pokazuje i to kako su zene prilagodljive i snalazljive. Kljukusa je inace tradicionalno bosansko jelo i to je njihov glavni obrok koji pokazuje kako im je tesko. To je hrana koja se sprema od vode brasna i soli i nekada ako se ima doda se meso.
Najmladja kcerka Arijana je izjavila jednom prilikom da bi voljela da ima kravu i to od kako je bila mala. Ovo je njena iskrena zelja i pokazuje kako djeca znaju da cijene sitnice u zivotu. Njihovi snovi mozda izgledaju cudno. Arijana je nekoliko puta govorila o radosti koje su vezane za srecu i da zivot bude ispunjen.
Fikreta je jako cesto pricala sa svojom djecom i njihovim snovima i ambicijama i pokazuje u to da trebaju da vjeruju us ebe. Takvi razgovori su takvi da jacaju njihov odnos i pomazu Arijani i Aribani da bi se razvile ambicije.
