U savremenom drustvu je jako tesko i zamisliti da postoje ljudi koji su spremni da odreknu se komfora i moderne tehnoligije i tako izabberu zivot koji je u skladu sa prirodom. Dok veliki broj ljudi zudi za brzim internetom pametnim uredjajima i putevima ima jedno mjsto koje odavno prkosi bas predodzbama o civilizaciji.
Naime u jednoj dubokoj planini kineske provincije Guidzou koji je skriveno na 1.800 metara smjestila se zajednica koja i danas zivi tu, daleko od buke zurbe i svega sto se smatra modernim zivotima. Do ovog sela vodi uska staza. Put traje do sat vremena bez mostova i automobila i nema tu razvijene infrakstrukutre. NA tom mjestu pruroda i covjek su u skladu.
Decenijama je ovdje tekao zivot tako da neki ne mogu ni da zamisle- porodice su zivjele skupa djeca su ucila u pecinskoj skoli a zajednica je bila tako organizovana sa upornoscu i ja ko skromnim sredstvima. u jednom trenutku u selu je bilo 186 ucenika gdje se odvijala nastava u prostorima koji su oblikovale od stijena. Bez struje i modernih nastavih sredstava ucitelji su prenosili znanje sa mnogo strasti a njihovi ucenici su voljeli da uce.
Pocetkom 2000-ih kineske vlasti su odlucile da zatvore pristup pecini. U kini ne zive pecinski ljudi tako su rekli a to je sluzbena izjava koja je odjeknula u domacim i svjetskim medijima. To je dovelo do mnogo rasprava. Dok su jedni u zajednici vidjeli primitivnost drugi su to opisivali kao simbol otpornosti i sposobnosti da se opstane u ekstremnim uslovima.
Kako je prica o ovom jedinstvenom selu dosla u javnost turisti su poceli da dolaze i posjecuju pecinu. Djeca su internatima a dio stanovnika je odlucio da prihvati moderni nacin zivota. Oko stotinu ljudi ostaje. Za njih pecina nije skloniste to je dom uticste i simbol slobode koju kazu nemaju nikakvi betonski putovi.
