Nasa kuca je malena i to nije nesto prostrano. Tu imamo dvije spavace sobe. Moja kcerka koja ima 10 godina iz prethodnog braka vec sest godina ima svoju sobu i ne zelim da ona svoj prostor dijeli sa nekim. Soba je inacce jako mala i morali bi staviti krevet na sprat da bi sve to moglo da stane.
Zato sam rekla suprugu “Posalji kcerku kod svoje majke. Ona zivi sama i ima dosta prostora. Komfor mog djeteta je jako bitan i prioritet.” On se nasmijo tad i nije mi rekao ni ti jednu rijec.
Sledece jutro cula sam vrisak svoje kcerka. Usla sam u sobu i vidjela sam kako place jer je njena soba bila potpuno prazna. Sve njene stvari su nestale i ja sam se zaledila.
Ja sam se suocila sa muzem a on je mirno samo sjedio i rekao ad je spakovao stvari dok je spavala i poslao ih kod njegove majke. Rekao je da njegova mama ima dosta prostora i da bi bilo najbolje da moja kcerka bude tu privremeno a da se njegova kcerka smjesti u sobu.
Dodao je uvijek da je dobro dosla da se vrati i da dijeli sobu sa njegovom kcerkom. Ali ako mi to nije prihvatljivo njene stvari su vec kod bake.
Ja sam tako bijesna bila a onda je rekao: “Ako ti nije ugodno, mozda bi i ti trebala tamo da privremeno zivis.”
Njegove rijeci su bile “Ne zaboravi i moja kcerka jhe meni prioritet.” Nakon toga je otisao i nisam ga cula od tog dana.
Sada mogu da kazem da se osjecam izdano od muza kao da sam stranac u svom domu.
Da li sada ja trebam da budem kaznjena jer zelim da zastitim svoje dijete i srecu svog djeteta.
