Ljudskost na djelu: Iftar koji spaja umjesto da dijeli
U vremenu kada se razlike često ističu više nego sličnosti, i kada se medijski prostor puni pričama o podjelama, postoje i one druge – tihe, ali snažne priče o bliskosti među ljudima različitih vjera. Jedna takva dolazi iz Jajca, grada sa bogatom istorijom suživota, gdje je čovjek po imenu Pejo Brtan pokazao šta znači istinsko komšijsko poštovanje.
Nesvakidašnji gest iz srca komšiluka
Pejo, stanovnik Jajca, odlučio je da učini nešto posebno za svoje komšije koji poste tokom svetog mjeseca ramazana. Iako sam nije pripadnik islamske vjeroispovijesti, s puno pažnje i poštovanja, organizovao je večeru za svoje bošnjačke susjede – tradicionalni iftar.
Njegov čin nije bio rezultat obaveze, niti iz potrebe da se pokaže – već iskreni izraz uvažavanja i brige za ljude koji ga svakodnevno okružuju.
Veče ispunjeno toplinom i mirisima ramazanskog stola
Svoje goste Pejo je dočekao u skromnom, ali toplom ambijentu. Stol je bio prepun pažljivo pripremljenih jela – od domaće supe i somuna, preko pečenja i sarmi, pa sve do slatkih zalogaja poput baklave i tufahije. Uz hurme i vodu za prekid posta, sve je bilo spremno za večer zajedništva.
„Za mene je hrana simbol dijeljenja. Kroz nju pokazujemo pažnju i ljubav. Bio sam počašćen što sam imao priliku da svojim komšijama priredim iftar“, izjavio je Pejo s osmijehom.
Zahvalnost koja govori više od riječi
Komšije koje su bile pozvane na večeru bile su vidno dirnute njegovom pažnjom. „Pejo nas nikada nije gledao kroz vjeru ili naciju. Uvijek je bio uz nas, ali ovim gestom nas je zaista sve ganuo“, rekao je jedan od prisutnih. Neki su istakli da su ovakvi trenuci ono što Balkanu najviše nedostaje – osjećaj zajedništva i međusobne brige.
Grad koji diše u različitosti
Jajce nije slučajno pozadina ove priče. Ovaj grad, smješten na raskrsnici različitih kultura i religija, kroz vijekove je uspijevao da održi duh međusobnog poštovanja. Džamije, katoličke i pravoslavne crkve nalaze se na malim udaljenostima jedne od drugih, a stanovnici su naučeni da žive rame uz rame.
Pejina inicijativa je, kako kažu njegovi sugrađani, nastavak te tradicije i podsjetnik da harmonija nije samo prošlost – ona može biti i sadašnjost.
Poruka za budućnost
Ono što je Pejo uradio nije veliko u materijalnom smislu, ali ima ogromnu vrijednost kada se posmatra kroz prizmu međuljudskih odnosa. U vremenu kada su vijesti često ispunjene sukobima, podjelama i predrasudama, ovakve priče služe kao podsjetnik da obični ljudi mogu donijeti izvanrednu promjenu – i to jednostavnim gestovima.
Zaključak: Snaga običnog čovjeka
Pejo Brtan nije političar, javna ličnost niti aktivista. On je običan čovjek, komšija, prijatelj. Njegova odluka da obraduje svoje prijatelje iftarskom večerom pokazuje da istinska povezanost među ljudima ne poznaje granice religije niti nacionalnosti.
„Džamija, crkva, sinagoga – sve su to kuće molitve. Mi smo svi ljudi. Ako se poštujemo i razumijemo, sve drugo dolazi samo po sebi“, rekao mu je jedan stariji gost na kraju večeri.
Ova priča iz Jajca možda nije najglasnija, ali je jedna od onih koje treba čuti. Jer nas podsjeća da čovjek čovjeku može biti brat – ako to izabere da bude.
