Neobična sahrana u Hrvatskoj: Tamburaši zasvirali veselu pjesmu, a društvene mreže podijeljene

Sahrane su obično trenutci tišine, tuge i poštovanja prema preminulima. Ipak, jedna sahrana u mjestu Rogoznica u Hrvatskoj ovih je dana postala prava internet senzacija.
Razlog? Tamburaši su odlučili oprostiti se od pokojnika na način koji se rijetko viđa – uz veselu pjesmu “Volim piti i ljubiti”, poznati hit pjevača Siniše Vuce.

Neobičan trenutak tuge i veselja

Sve se dogodilo na groblju gdje se okupila porodica, prijatelji i poznanici kako bi ispratili preminulog na vječni počinak.
Dok su mnogi stajali u tišini, zvuci tamburica ispunili su vazduh, a melodija poznate pjesme odjeknula je iznad grobova.

Okupljeni su najprije ostali zatečeni, ne znajući kako da reaguju.
Neki su spustili glave i pustili suze, dok su drugi sa blagim osmijehom prisustvovali trenutku koji je više ličio na oproštaj sa osmijehom nego na klasičnu sahranu.

Snimak ovog neobičnog događaja pojavio se na Instagram profilu “24sata.hr” i u vrlo kratkom roku postao viralan.
Reakcije javnosti bile su burne, podijeljene i ispunjene emocijama.

Internet podijeljen: Jedni oduševljeni, drugi šokirani

Nakon što je snimak počeo da kruži mrežama, komentari su se nizali jedan za drugim.
Dok su jedni osuđivali izbor pjesme i smatrali da je “neprimjereno veseliti se na groblju”, drugi su tvrdili da je riječ o prelijepom, ličnom i iskrenom oproštaju.

Evo nekoliko komentara korisnika koji su ostavili trag ispod objave:

• “Sad su sahrane postale kao svatovi, niko više ne plače nego svi pjevaju i snimaju.”

• “Čovjek je pjesmom rekao sve. Ako je to bila njegova želja, onda je sve u redu.”

• “Nek počiva u miru, barem je otišao uz pjesmu, kako je i živio – s osmijehom i veseljem.”

• “Moj otac je prije 20 godina dogovorio da mu tamburaši sviraju na sahrani. Ispunili smo mu želju, nije bilo tuge već ponosa i ljubavi.”

Ko je bio pokojnik i zašto je odabrao baš ovu pjesmu?

Prema riječima ljudi koji su ga poznavali, preminuli muškarac bio je vedrog duha, društven i uvijek spreman na šalu.
Bio je poznat po tome što nikada nije volio tugu, a pjesma “Volim piti i ljubiti” bila je jedna od njegovih omiljenih.

Bliski prijatelji otkrili su da je još za života znao reći:

“Kad me jednom ne bude, nemojte plakati. Neka svira pjesma, neka se čaše zveckaju – volim da me pamte po smijehu, a ne po suzama.”

Upravo zato porodica i prijatelji odlučili su da ispoštuju njegovu posljednju želju i učine sahranu – drugačijom, toplijom i po njegovom duhu.

Sahrana koja je postala simbol drugačijeg oproštaja

U kulturi gdje se tuga često smatra obaveznim dijelom svake sahrane, ovakav prizor izazvao je različite reakcije.
Međutim, sve više ljudi danas vjeruje da oproštaj ne mora uvijek biti samo plač, već i zahvalnost za život koji je bio ispunjen radošću i ljubavlju.

Tamburaši su, prema riječima svjedoka, svirali s velikim poštovanjem, ne kao da su na veselju, već kao da ispunjavaju svet zavjet.
Zvuci instrumenata nisu bili namijenjeni zabavi, nego slavljenju života jednog čovjeka koji je znao voljeti i veseliti se svakom danu.

“Bio je to trenutak tuge, ali i životne radosti. Kao da smo svi osjetili da nije otišao u tišini, već uz pjesmu koja ga je pratila cijelog života,”
rekla je jedna od prisutnih na sahrani.

Nova tradicija ili kraj starog običaja?

U mnogim kulturama širom svijeta, sahrane nisu samo trenuci tuge, već i prilike da se slavi život preminulog.
U Meksiku, na primjer, “Dan mrtvih” obilježava se uz muziku, ples i pjesmu.
Slično tome, sve je više ljudi i na Balkanu koji žele da se od njih oprosti na veseo i dostojanstven način, bez suza i crnine.

Ovaj slučaj iz Rogoznice možda je samo početak novog trenda “veselih sahrana” – gdje se muzika koristi kao posljednji pozdrav, simbol ljubavi i zahvalnosti.

Reakcije javnosti: između tradicije i modernog pogleda

Na društvenim mrežama pokrenula se žustra rasprava o tome da li je ovakav čin primjeren.
Dok su jedni smatrali da sahrana mora ostati “miran i svet trenutak”, drugi su tvrdili da je ovo najljepši način da se oprostiš od nekoga koga voliš.

Jedan komentar posebno se izdvojio:

“Moj djed je rekao da ne želi da plačemo kad umre, već da mu zapjevamo njegovu pjesmu. Kad se to dogodilo, svirali smo mu, i svi smo se osjećali mirno. Shvatila sam da to nije nepoštovanje, nego najveći čin ljubavi.”

View this post on Instagram

A post shared by 24sata (@24sata.hr)

Pjesma koja budi emocije i sjećanja

Pjesma “Volim piti i ljubiti” možda nije tipična melodija za sahranu, ali njeni stihovi govore o slobodnom duhu, radosti i strasti prema životu.
Zato su mnogi prepoznali simboliku – pokojnik nije otišao u tišini, već uz pjesmu koja govori o ljubavi, prijateljstvu i uživanju u životu.

Tamburaši su tom gestom, svjesno ili ne, podsjetili prisutne da život nije samo tuga, nego i slavlje svakog trenutka koji smo imali s voljenima.

Pouka iz neobičnog oproštaja

Iako se mnogima ovakav čin može učiniti čudan, priča iz Rogoznice nosi snažnu poruku:

1. Ljubav i poštovanje se mogu pokazati na različite načine.

2. Posljednji oproštaj ne mora biti samo suze – može biti i osmijeh, sjećanje i pjesma.

3. Svaka osoba ima pravo da sama odredi kako želi da bude ispraćena.

4. Život treba slaviti, čak i u trenutku kada se s njim rastajemo.