Prije 26 godina moj zivot se promijenio iz korijena jer je moj sin nastradao u saobracajnoj nesreci.
Iza njega u tom trenutku je ostala zena koja je tada bila u cetvrtom mjesecu trudnoce. Ona je tada u potpunosti se posvetila svom sinu i svu ljubav ovog svijeta ona mu je pruzila i odlucila da mu nikada nista ne fali.
Svaki vikend sam dolazio da vidim unuka a barem jednom mjesecno stariji sin sa svojom porodicom i ja bi dosli kod njh na porodicni rucak.
Nikada ona nije nasla drugog muskarca iako smo joj svi govorili da je to normalnoo i da je uredu ali nije slusala. I ja sam mlad ostao bez zene.
Uvijek bi govorila da za nju nema nikog i da je on bio i ostao za nju jedini. Cesto zna da kaze da ga jos uvijek ceka da se vrati sa tog prokletog puta.
Unuku nikada nista nije falilo jer mu je ona sve obezbjedila.
Prije nekoliko mjeseci saznajem da je mali diplomirao i da planira uskoro da se zeni.
Rijecima vam ne mogu opisati koliko sam ponosan na nju jer je sve to izdrzala i uspjela sama. Da bi sve da moj sin moze da vidi koliko je uspjela i ogojila dijete.
