“Sama sam se borila i odgajala svoje blizance, da bi oni kada su napunili 16 godina rekli da vise ne zele komunikaciju samnom…”

Tokom cijelog svog zivota sam se borila i sama sam odgajala svoje blizance ali kada su oni napunili 16 godina vratili su se sa programa na koji su isli sa skolom te tada mi rekli da vise samnom ne zele da imaju ni ti jedan kontakt. Ne znam sta je dovelo do toga i koji je razlog svemu tome bio.ž

Kada sam imala samo 17 godina saznala sam da sam trudna i prvo sto sam u tim trenutcima osjetila je bio strah i nista vise.

Bio je to veliki stid tada.

Ne radi djece vec tada sam ih volljela, iako nisam znala ni kako izgledaju nego u tim trenutcima najvise radi sebe. Zato sam u tim trenutcima odlucila da budem nevidljiva da sakrijem stomak, naucila sam kako da zauzmem manje prostora u hodniku i ucionicama. Kada se smijem da mi se tijelo mijenja a sve djevojke oko mene nose savrsene haljine imaju decke i velike planove za buducnost.

Dok su oni svi pricali o fudbalskim utakmicama ja sam pokusala da budem na casova. Dok su oni radili prijave na fakultet, ja sam gledala clanke kako da zavrsim uopste skolu.

Sutradan ga više nije bilo.
Nije pozvao. Nije napisao.

Kad sam rekla svom decku za trudnocu sjedili smo u njegovom starom automobilu isored kina. Prvo su mu se oci rasirile a onda napunile suzama. Zagrlio me i nasmijao se pa rekao:

“Uspjecemo Volim te, mi smo porodica, ima da budem uz tebe svaki korak.”

Ali od sutradan ga vise nije bilo. Nije zvao nije pisao.

Ja tada nisam razumjela sta se desilo, vidjela sam na ultrazvuku dva srca jedno pored drugog kao da se drze. Nesto je u meni tada kliknulo. Ako se niko nece brinuti o njima, hocu ja jer sam morala.

Onda je jednom dosao dan koji je sve promijenio.

Samo jedan dan su mi rekli da vise ne mogu da zive samnom da odlaze i da su sreli tatu.

Rekli su da je on sada direktor programa i da sam ja kriva jer sam ih drzala podalje.