Moja sestra i ja zivimo u istom gradu ali su nasi roditelji odlucili da se presele u drugu zemlji da bi uzivali u penziji koju imaju. Platili su naam da im dodjemo posjetiti ih za godisnjicu braka. Kupili su nam svima kartu za isti let i vjerovatno svi su nas jedva cekali.
Sestra ima dvoje djece. Ima bebu od sest mjeseci i dijete koje ima pet godina. Tretnuno je ona razdvojena od svog supruga pa je sama morala da se brine o svojoj djeci nakon 10 sati. Ili sam ja tako barem mislila da ce da bude.
Pozvala me je nedelju dana prije leta i pitala da li ja mogu da pricuvam djecu tokom leta i spomenula kako bi mogli svo vrijeme da se smjenjujemo da spavamo. Rekla sam tada ne i objasila da mi to ne godi a ona mi je rekla: “Pa necak te obozava…” pa cemo se sve dogovoriti tokom leta i odmah mi je prekinula.
Ja sam toliko bijesna bila. Nisam pristala da budem dadilja tokom leta. Zamolila sam odmah avio kompaniju da me prebace u prvu klasu da bi ja sve to izbjegla. Doplatila sam 50 dolara iz svog dzepa i mogu da kazem da je to za mene najbolje potrosen novac. Mogla sam konacno da spavam i da se odmorim.
Stigla sam na aerodrom i cekirala se pa sam cekala i da se sestra pojavi. Kada je vidjela da necemo da sjedimo skupa ona je poludila. Pocela je da mi drzi predavanje o tome koliko je porodica bitna i da mi povremeno i sama salje skrisatove sa citatima o tome koliko je bitna porodica i kako treba da se svi brinemo jedno o drugima.
Jedini razlog sto sam presla u prvu klasu jeste to sto je ona ocekivala da je budem dadilja i da joj cuvam djecu. I da joj nisam to ni unaprijed rekla. Za sve koji kazu da joj nisam rekla da necu da cuvam djecu vjerujte da jesam. TOkom telefonskog razgovora sam jasno rela da ne zelim to da radim.
Ona ima obicaj da mi ostavi djecu a nisam htjela da provedem deset sati u avionu sa njima pa i jos cijelu nedelju u stranoj zemlji. Gdje sam na kraju opet im cuvala djecu dok su isili u razgledanje.
