“Sin od 10 godina je dosao kuci plakajuci jer je ponizen od strane uciteljice…”

Moj sin koji ima 10 godian je dosao kuci i to jako uznemiren i plakajui. Svi su zamoljeni od strane uciteljice da donesu najbolji specijalitet od majke za rodjendan uciteljice svi osim njega jer se on smatrao “siromasnim “. Tada u tom trenutku se mi je pocrnilo pred ocima. Nikada necu dozvoliti da se neko ponasa tako prema mom djetetu da ga neko ponizava.

Tako sam ja cijelu noc provela tako sto asm pravila pitu. Sutradan sam isla odmah do uciteljice da se suocim sa njim. Ali ona je izgledala zbunjeno i rekla: “Danas nema nikakvog rodjendana” Vas sin je as djecom napolju i jako je sretan zaista..”

Bilo je tada vrijeme odmora. Izasla sam i vidjela sam svog sina koji je bio okruzen prijateljima i tada broji novac.

On je prodavao komad moje pite po 100 dinara. Te veceri mi je rekao da je prava istina drugacija. Izmislio je to sve da skupi novac da bi kupio video igrice za koje sam mu rekla da ne moze to da priusti sebi.

Sada u meni postoje dvije vrste emocije: Razocarana jer je moj sin ispao tako vjest prevarant i ponosna radi njegovog poduzetnickog duha.