Da objasnim situaciju moj sin se prije tri godine ozenio, suprugom Emili. Emili ima osmogodisnje blizance koji su iz prvog braka. Iako jako volim djecu imam osjecaj da me Emili uvijek vidi kao samo licnu dadilju a ne kao clana porodice. NEDAVNO se desila jedna situacija koja je dovela do pucanja i cijela porodica radi toga je u sukobu velikom.
Samo bi pozvonila i dala neku izliku kako ima obaveze prije nego li sto bi ja odgovorila ona bi ih ostavila i samo otisla. Te posjete nisu bile kratke ponekada bi trajale satima. Trudila sam se imati razumjevanja ali tesko je da ta djeca samo opljackaju frizider ali i naprave haos iza sebe.
Kada bi usla u kucu vidjela bi pice prosuto po tepihu, bojice po zidovima ostatke hrane tamo gdje ne bi trebalo da bude. Jednom sam nasla pola kutije prosutih zitarica u mojoj ves masini. Prosle nedelje sam poludjela i prekipili mi je na sve to.
Emili se samo pojavila nije se najavila donijela je blizance na moju verandu i krenula da bjezi. Ja tako frustirana sam se suocila sa njom i rekla sam joj.
“Moj dom nije licni besplatni vrtic”
Samo me je pogledala i nasmijala se i svejedno otisla.
Ja sam sledece veceri otisla na veceru sa prijateljicom nadala se miru. Kada sam se vratila kuci vrata nisam mogla da otvorim. Mislila sam da je zaglavljeno pa sam provirila kroz prozor.
Sokirala sam se kada sam vidjela snahu kako lezi sa kecom a blizanci gledaju crtani na mom kaucu. Vrata su zatvorena bila sa jednom od mojih stolica.
