U gradu Prizrenu, većina Srba nalazi zaposlenje u mjesnoj crkvi, dok postoji samo jedan pojedinac raspoređen kao službenik za srpske poslove u općinskom uredu za zajednice.
U gradu Bistrici roditelji često ističu brigu o sigurnosti i zapošljavanju kao razloge zbog kojih se njihova djeca nerado vraćaju, ali se u ovoj regiji još uvijek mogu primijetiti znakovi napretka.
Prije otprilike godinu dana našao sam se na ovom mjestu s čvrstom odlukom da dobijem posao. Srećom, uspio sam pronaći posao uz pomoć prijatelja koji se specijalizirao za održavanje motora.
S obzirom na oskudnu perspektivu u Brezovici, smatram se sretnim što sam u ovom kraju dobio posao. Posao mi pričinjava zadovoljstvo jer ne nailazim na prepreke i izazove; sve operacije odvijaju se besprijekorno i bez ikakvih komplikacija.
Prema riječima osobe srpskog podrijetla, potražnja za servisiranjem motora i dalje je konstantno visoka, što osigurava stabilan obujam posla.
Nakon što se pridružio zajednici, brzo je izazvao sveopće divljenje i svi su ga toplo prihvatili. Njegovo držanje odisalo je dubokim osjećajem poštovanja, kao da je bio dugogodišnji stanovnik tog područja. Unutar te blisko povezane zajednice, njegov je identitet nadilazio etikete kao što su Srbin ili manjina, jer su ga prihvaćali kao njihovog integralnog člana.
Unutar njegovog radnog mjesta postoji raznolika kolekcija pojedinaca različitog etničkog podrijetla, poput Albanaca, Turaka i Crnogoraca. Smatra da svojom prisutnošću pridonosi bogatstvu ove multikulturalne skupine i ne nailazi na poteškoće i probleme.
Komunikacija s pojedincima ne predstavlja poteškoće u ovom okruženju, jer sam povremeno uključen u razgovore na albanskom, a ima slučajeva da pojedinci znaju bosanski ili srpski.
Dok je većina pojedinaca svjesna mog srpskog podrijetla, još nisam naišao na nikoga tko je dovodio u pitanje moju prisutnost ili se raspitivao o mojoj odluci da se preselim ovdje.
