Stan u kojem zivim sa suprugom je u vlasnistvu mog svekra i svekrve i njegovog brata…

Od trenutka kada smo stupili u brak, vlasnistvo nad nasim prebivalistem je podjeljeno na mog supruga, majku i brata. Ovo je dogovor koji su oni napravili da bi zastitili imovinu u slucaju da se desi razvod, to jeste oni su napravili sve da osiguraju da njihva snaha ostaje bez icega i to je zahtjev njegove majke a on je morao da postuje sve to.

Onda se situacija desava da sam ja nedavno dosla u posjed neke zemlje ali i nekretnine. Odlucila sam da prodam i da od zarade ja kupim kucu koja ce da bude pod mojim imenom i sada sve to trenutno renoviram. Puno imam ideja o organizaciji i uredjenju kuce, a svekrva je ta koja voli da daje smjernice. Kao rezultat svega toga odlucila sam da jednu slobodnu sobu pretvorim u garderobu. Nemam slobodnu sobu koja ce biti tu za goste.

 

Kada je ona pokazala koliko je nezadovoljna oko svega toga objasnila sam joj da gradim kucu samo za svoje potrebe i jednostavno ne zelim da vidim i ne zelim da mislim i o gostima. Uvjerio sam je da mogu lako da pokrije troskove hotela kada zeli da dodje u posjetu. Pogresno je predpostavila da ce bas jedna soba da bude odredjena za nju. To je drskost koja joj je uvrijedila. Ja joj sada poklanjam jen vlastiti stan i izgleda da sam je udaljila tako od sebe.