Zivot mi se preokrenuo. Moj suprug je nestao kada je moj sin imao samo 5 mjeseci i mislila sam da svijet tada staje ali onda drugacije nacin ide i zivot sam okrenula samo nama.
Kako je moj sin rastao poceo je da govori i uvijek je govorio da neki los covjek dolazi u njegovu sobu ali samo kada svi spavamo. Mislila sam da je to neka djecija masta i da ce to vremenom da prestane ali nije.
Jednostavno smo odlucili da sve to ignorisemo.
Ali onda nekoliko godina poslije, pronasla sam u njegovoj sobi muzev stari sat i to je bio zaboravljen iza ormara. Jednostavno sam se toliko uspanicila jer je to sat koji je moj suprug nosio taj dan kada je nestao.
Kada sam pitala sina o tome on se nije mogao sjetiti i ne zna kako je taj sat uspio da bude u njegovoj sobi i cak je sto posto siguran bio da on taj sat nikada prije nije vidio a ja sam mu naravno vjerovala.
Suprug mi je godinama patio od depresije i sa tim smo se borili.
Skoro je 20 godina proslo a mi ga nismo vidjeli.
Ali svaki put kada pomislim na sat preplavi me neka jeza.
