To jutro je pocelo kao jedno od jako sretnih trenutaka u nasem zivotu. Cekao sam da postanem otac da po prvi put zagrlim svoje dijete prvo i da pogledam dijete u oci, bebu koja ce me nakon nekog vremena da me zove tata. Srce mi je tada kucalo mnogo brze nego ikada a dusa mi je tada toliko sretna bila. Moja supruga je bila jako iscrpljena i to sa osmjehom a izgledala je kao heroina koja je podnijela 9 mjeseci i sada je donijela na zivot divno bice. Sve je bilo kao velika sreca i veo ljubavi oko nas se desavalo. Nisam znao da ce samo u nekoliko recenica moj zivot da propadne.
Tada je u bolnickoj sobi je bila tiha euforija. Medicinske sestre su zurile, doktor je davao upute a ja sam pokusao da se smirim od srece. A onda jedna recenica tako obicna je otvorila pandorinu kutiju . Sestra je rekla da je krvna krupa AB negativna. U prvi mah sam to pogledala kao obican podatak kao boja ociju, broj prstica. A onda su misle se nisu smirile. Moja krvna krupa je NULTA a suprugina A. Znao sam da je dovoljna genetika da shvatim da dijete ne moze da bude AB.
Tada su samo krenula pitanja da lete po mojoj glavi sve jet o bilo tiho ali i naglas. Nesigurno sam rekao:”Da li je moguce da je to greska? Kako moze da dijete ima tu krvnu grupu?
U tom trenutku prostorija se napunila tisinom. Tada pogled osobla je govorilo sve. Doktor je stao sestra je spustila pogled. Stigla je brzo doktorica jako smirena ali vidjelo se da je ozbiljna. Rekla je da uzima krv meni i supruzi da iskljuci sve zamjene. Jos uvijek sam se nadao da je to neki nesporazum a bilo je sve tu oko mene osim isitne koja je jaca i gorca bila od svega.
Nekoliko sati poslije dolazi nalaz. Rijeci koje sam cuo sve je promijenilo:
“Dijete nije zamjenjeno. Bioloski pripada vasoj supruzi ali ne i vama…” u tom trenutku srce mi je stalo i razbilo se.Sve ono sto sam mastao i zelio tada je stalo. Sve se srusilo
