Jedna stara carsija sa svim svojim ulicama i trgovinama je bila puna zivota imirisa. Ali za sve stavovnike miris svjezeg hljeba iz pekare je bilo nesto kao vjerna pratnja za svaki dan.

Nedim je bio vlasnik pekare jako vrijedna je bio ali i brz na jeziku. Njegova velika zelja je bila da zna sve o svima u mahali i svi su govorili da je on legenda. Svako jutro tacno u sedam u pekaru je dolazio jedan isti gost a to je bio dedo Ibro.

Ibro je bio starac koji ima 80 godina a bio je oduvijek svima enigma. Zivio je u staroj kuci pored rijeke nije imao sredstava za zivot a njegova penzija jako malena. Iako je siromasan bio svako jutro bi kupio dvije kifle uvijek sa nekim istim ritualom. Zatrauo je dvije i kada bi dobio NEDIM bi ga zezao “Sta ce ti dvije IBRO? Da ti nije mlada dosla u goste? ” Ljubi bi se smjeskali a Ibro bi sutao uzimao kifle i odlazio. Ali ono sto su svi smatrali kao ludost kod Ibre malo kome je bilo jasno.

Maleni Tarik djecak koji je iz komsilula je postao prvi koji bi otkrio Ibrinu tajnu. pratio je starca do mosta koji izlazi iz grada i to je bio pocetak necega sto je sokiralo sve. Na mostu kod opasne rijeke Ibro bi stojao uvijek na istom mjesto. Svaki dan je nosio dvije kifle. Jednu bi jeo a drugu bi mrvio i bacao u vodu. Ovo je ritual koji je postao svakodnevni pogled za svu djecu u mahali koji su ga zadirkivali i smjeskali se pa su ga zvali “Ibro Ribar.”

Ljudi su ga kritikovali govorili su da je grijeh da se baca voda. Nedim je bio najglasniji i govorio je grehota je bacati hljeb, Bog ce kazniti sve koji bacaju dok drugi gledaju. Nedim je onda odbio i da mu prodaje kifle. “Nema za bacanja, Ibro idi sada kuci” ibro ga je gledao sa ocima tuga.

Zima je susna bila a rijeka je pocela da se povlaci. Susa je bila najgora zadnjih nekoliko decenija. Ljudi su se okupili i vidjeli su da je tu bilo starog kamenja. Nedim i Tarik odlaze na Ibrin vir da vide zasto je bas to mjesto posjecivao on svaki dan.

Kada su prisli mostu u sjenci je bio veliki kameni luk i to je bilo nesto sto nisu ni u snu mogli da ocekuju. Naime pecina je suha bila a tu je bio pas. Staro mrsavo bice cije su noge bile deformisane. PAS JE BIO zarobljen sam. Nedim je shvatio Ibro nije bio lud on nije hrani ribe nego zivot. Svog vjernog prijatelja. I bro je svaki dan bez obzira na sve vremenske uslove dolazio na post bacao kifle sa namjerom da spasi psa.