Kada sam se udala moj svekar i svekrva su nam velikodusno dali svoju drugu kucu da u njoj zivimo. Naravno da u tom trenutku cinilo mi se da pred nama je sada zivot pun planova i mogucnosti ali sudbina je ubrzo pokazala svoje lice. Moj suprug se iznenada razbolio a nedugo nakon toga i umro. Ostavio mi je samu prije nego li smo uspjeli da osnujemo svoju porodicu. U tim najtezim trenutcima njegov otac i majka su mi pruzili podrsku. Rekli su mi da ne brinem da mogu da zivim u toj kuci jer su i smatrali da je to moj dom. To je gesta koja mi je mnogo znacila i bila je simbol njihove brige i postovanja prema meni.
4 godine su prosle od tog dogadjaja a vremenom sam polako ponovo naucila da se smijem da volim i da vjerujem u zivot. Upoznala sam covjeka koji mi je vratio vjeru i pruzio priliku za srecu. Sada sam trudna sa novim deckom i naravno da planiramo buducnost ali on nema svoje kuce pa je logicno da ce doci kod mene da zivi. Ali kada sam to rekla svekrvi naisla sam na nerazumjevanje i bijes. Njene rijeci su mene duboko pogodile rekla je da dovodjenje drugog muskarca u kucu njenog sina velika uvreda i nepostovanje na uspomenu za njega.
Tada sam se toliko osjecala rastrgnuto. Sa jedne strahe sretna sam i zahvalna jer imam krov nad glavom, ali sa druge strane pitam se imam li pravo da nastavim sa zivotom i da nastavim stvarati porodicu a da me neko posjeca stalno kako sa svojim zivotom vrijedjam uspomenu na svog pokojnog supruga. U njenim ocima je bilo najmjenjeno da ja trebam da ostanem udovica do kraja zivota samo zato sto zivim u kuci njenog sina.
Svekar se naravno nije izjasnjavao na pocetku. Cutao je ali i to cutanje je davalo nadu da mozda ipak razumije me. Ali juce ispred uce sam vidjela veliku kutiju sa licnim stvarima i odjecom. Bio je to znak da se nesto promijenilo. Onda me je nazvao neki broj i rekao da moj svekar je odlucio da proda kucu. Dao mi je rok mjesec dana da napustim sve.
Bila sam jednostavno u velikom soku. Osjecala sam ljuto bijesno i povrijedjeno. 4 GODINE SAM u toj kuci zvijela odrzavala je i ulagala a trudila se da bude sve savrseno. Nikada nisam ni pomislila da ce me jdnog dana samo izbaciti kao da nisam nikada bila dio porodice.
