Ja imam 29 godina i vec cetiri godine sam u braku sa svojim suprugom Lukom koji ima 31 godinu. Porodica je jako bliska i povezana a u teoriji je jako divno ali njegova majka je oduvijek imala kako da kazemo problem sa nekim granicama i postavljanjem granica u svemu tome.

Od samog pocetka mi je stavljala jasno do znanja da me ne voli da ne zeli da dijeli svog sina a ja sam sve to morala da sutim i trpim pasivno agresivne komentare kao sto su bili: “Eto sta se desi kada ti djecaci odrastu pa i napuste majku.” Nemoj da zaboravis ko ga je prvi volio.” i te takve stvari. Ja sam uvijek pokusavala da odrzim mir i da budem pristojna i onda kada mi je jako tesko bilo.

Proslog vikenda je bio Lukov rodjendan i njegova porodica je organizovala proslavu u jednom restoranu. Sredila sam se kupila mu poklon i dosla da sve to skupa proslavimo. Iskreno jako sam voljela da to bude divno vece u kojem cemo da uzivamo.

Kada smo stigli vidjela sam da je njegova majka vec zauzela mjesto pored njega. Nema veze ja sam sjela sa druge strane. Ali prije nego sto smo nesto narucili ona je ostala i pokazala prstom na mene i reklla: “Tako je naporna.” te onda je dodala: “Dajmo Luki malo odmora od toga sto mu zena stalno visi za vratom…” onda me je tako direktno pogledala pokazala na stolicu i rekla mi” Pomjeri se duso da majka sjedi sa svojim slavljenikom…”

Svi su se tada smijali pa i Luka.

Osjetila sam se zateceno i ponizeno. Nisam zeljela da pravim scenu ali sam se tiho pomjerila i sjedila dok ona se nije objesila na njega kao i na maturalnoj veceri.

Nekoliko minuta poslije dok sam sjedila tamo kljucala sam od bijesa dok su se svi ponasali kao da je sve normalno i shvatila sam da ne zelim tako da mi bude. Ustala sam uzela torbu i rekla_ “Mislim da idem.. Sretan rodjendan Luka …” i otisla sam.