Tata mi je umro kada sam imala samo pet godina. Oduvijek mi je falio samo on. Od tada mama i ja zivimo same i skroz skromno. Sve muske poslove u kuci i oko kuce radim ja i to je palo na mene.
Ja sam ta koja krecim, sve razbijene dijelove mijenjam, ja sam ta koja i kosim a pored toga imam jos kucnih poslova i studiranje je tu.
Danas smo mama i ja cistile i krecile jednu od protorija koje imamo.
Ja sam onako uprljna od cijelodnevnog posla i krece krenula do kontejnera da bacim smece a tu su bila tri lika koja su uperila prste u mene i tada su se svi zajedno smijali skoro do suza,
Bukvakno situacija je bila takva da su pali na koljeno od smijeha. Ja sam smijesna svima njjima jer ja moram da radim sama sa majkom? Ja sam im smijesna jer nemam para da platim majstora a zelim da zivim u cistom ako vec nije skupo i luksuzno. Ja sam za njih jadnica jer imam i zelim da imam pristojan dom*
