Ovo je situacija koja se desavala prije dvije godine a ja sigurno nisam dva mjeseca jela uzinu da bi od tog novca mogla da svojima kupim poklone za Bozic koji je dolazio.
Tako sam ja kupio poklone, trcim na bus ali ne mogu da stignem na njega i tada se razocaram jako.
Sjednem na klupu jako tuzna i od svega toga zivcana a tada kao slag na tortu krene da pada kisa.
Sjedim tako i dalje nemam snage da se dignem da se zastitim od kise kad odjednom u tom trenutku mi prilazi jedna cura sa cokoladom i rijecima koje su drugacije djelovale na mene.
“POSMATRAM te neko vrijeme i mogu da ti kazem sto te duze gledam izgledas mi vise tuzno pa evo ti sada jedna cokolada.” – dade mi i ode.
Vec dvije godine se sjetim tog dogadjaja i nevjerovatno je od svega toga da ti sitnice mogu uljepsati dan i popraviti sve.
