Svi koji znamo za Eru Ojdanića znamo da je on jako vesela osoba ali da u njegovom zivotu nije sve tako veselo rijetko ko je znao. Kako je i sam rekao naporan rad i odrastanje u jako siromašnoj porodici naučili su ga da treba da cijeni vrijednosti prave. Mi smo živjeli u drvenoj kućici sa pokrivenim plavim kamenim pločama koje smo uzeli od majstora. Napravili smo sami i napravili kao crijep. Prisjetio se toga pjeva u emisiji “Zivot prica”
Iako je materijalno stanje jako teško bilo on nije odustajao od svojih snova i kako kaže od malih nogu je bio ubjeđen da će muzika da bude njegov put. Čim sam naučio da vućem tricikl stavio sam i harmoniku koju mi je otac kupio na leđa i isao od mjesta do mjesta i tako sam krenuo da zarađujem. Od jednog dinara pravio sam tri.
Onda su krenule pjesme pa onda nastupi, gostovanje, festivali ali onda mogu da kažem sve sto se poslije dešavalo je historija. Sledeći trenutak u njegovom zivotu se dešava promjena. Postao je otac sa 19 godina a prvo dijete mu je rođeno kao invalid. Jasmina je od samog rođenja invalid. Jasmina živi sa majkom od rođenja. Na rođenju su je babice iznijele na usisvanje. Od malena je kod moje majke. To jeste baba Ladina je nju odgajala više od Ljupke jer Ljupka je dugo godina radila tu u motelu. Kada su je rodili babica joj je oštetila nervne celije. Radi oštećenja ona ne moze da govori i sada je 80 posto invalid. Jasmina je ostala sa invaliditetom ali asda ona nije 100 posto ivalin, nepokretna je i u kolicima je ali vec znate o čemu govorim.
