Ja sam u braku osam godina i sada kada se osvrnem unazad mogu da kazem da mi je to vrijeme proletilo kao jedan dah. Kazu da je brak sve ali nije bajka nego je to zajednicki rad i trud i moraju oboje ljudi da se trude za bolje i ljepse periode.
Kod nas se to pokazalo tacno a to da nije bilo lako ali svaka prepreka pa i svadja ojacali su nas i nas odnos je tada postao jaci i bolji.
Na samom pocetku sve je bilo lijepo novo i jako uzbudljivo. Mi smo bili puni energije i zelje za zajednicki zivot i rad. Sjecam se naseg doma koji je bio jako skroman, polunamjesten i tu je bilo par komada namjestala ali sve je to bilo puno ljubavi i smjeha. Nismo imali dosta toga ali smo tada imali jedno drugo. onda sam shvatio da nije bogastvo mjerilo srece nego je ta osoba koja je pored tebe ledja uz ledja.
Prve te godine braka su nam donijela dosta toga i ucenja. Naucio sam da je upravu sve da bude dobro. Naucio sam da treba nekada da se suti, da se pusti i da se razumije druga strana i da se neke stvari gledaju i iz njenog ugla. Moja supruga me tada naucila strpljenju i njeznosti a njoj sam tada pokazao da uvijek na mene moze racunati. Mi smo skupa rasli i sazrli i tako smo otkrili i svoje slabosti i tuge ali snagu.
Kroz osam godina bilo je svega. prvi zajednicki odmor tada smo shvatili da mozemo se snaci i dalje. Promjena posla pa smo se i preselili u veci stan, desilo se i rodjenje naseg djeteta i sve je to ostavilo trag i oblikovalo nas je kao porodicu. Rodjenje djeteta je bilo posebno nesto za nas. Tada sam gledao suprugu kako je hrabra i kako je jaka. I uvijek joj sam se divio radio toga.
Danas nakon osam godina suprugu volim mnogo. Nije to ista ljubav sad je dublja i mirnija. Ne zavisi sve od leptirica u stomaku nego od povjerenja i postovanja.
