“U kladionicu svaki dan mi dolazi siromašni dedica, a ja sam odlučila…”

Ja sam zaposlena u kladinici i tu radim dvije godine. Skoro pa svaki dan mi dolazi jedan jako siromasni djedica koji zeli da odigra tiket i to svaki put uradi za 20 dinara.

On skoro nikada ne dobije i ako dobije njegov dobitak ne ide vise od 500 dinara. Jednom je dosao da mu provjerim tiket i ja nisam mogla i nisam imala srca da mu kazem da mu tiket nije dobitan.

Dala sam mu 5000 dinara i rekla da je jubilarni uplatioca i da mu se sada dobitak udestostrucio.

Posto je to bilo jutro, on je otisao kad imam sta da vidim, eto ga nazad. On mi je kupio burek, jogurt i cigarete. Toliko sam se u tom trenutku iznenadila da nisam znala kako da odreagujem,

Kada sam vidjela osmjeh na njegovom licu koji je bio tu ne radi novca nego radi casti sigurno ja sam se osjetio naljepse na cijelom svijetu i toliko sam ponosna na sebe bila.

Nikad ponosnija na sebe nisam bila kao tada!