Ja sam bila u autubusu i tada sam bila u sedmom mjesecu trudnoce.u jednom trenutku je usla starija zena i u tom trenutku joj niko nije ustao pa sam odlucila da joj ja dam svoje mjesto. Ona je sjela i svo vrijeme me gledala direktno u oci.
Kada je izlazila iz autobusa jer je tu bila njena stanica neprimjetno je ubacila joj nesto u dzep i onda mi je sapnula ovo na uho:
“Uvijek stavljaj sebe i svoje dijete na prvo mjesto! Inace ti zivot biti jako tezak kao ovo sada…”
Odmah nakon toga je brzo izasla iz autobusa.
Brzo sam pogledala u dzep sta je to ona meni dala. Kada sam izvadila predmet iz svog dzepa tada sam se sledila. To je bila zaista velika i teska kamencina i tada nisam mogla da vjerujem sta sam vidjela.
Nisam mogla da vjerujem kako je ova zena imala drskost koja je na moju dobrotu dala mi bijes i gorcinu.
Ali umjesto da ja prihvatim tu njenu lekciju kojom me htjela nauciti ja sam uradila suprutno. Odlucila sam i dalje da budem jako ljubazna i da naucim tada svoje dijete dobroti jer sam svjesna toga da svijetu treba dobrih ljudi cak i kada neki ljudi to ne zasluze.
