Dokazi o prednostima ulaganja u poljoprivredu postaju sve očigledniji, što pokazuju brojne uspješne priče u regionu. Iako su mnogi pojedinci odlučili ostaviti polja iza sebe u korist zapošljavanja u zatvorenom prostoru, još uvijek ima onih koji se odlučuju za poljoprivredne poduhvate.
Svoje proizvode isključivo izvozi u Njemačku, Poljsku, Italiju i Hrvatsku. Cijena po kilogramu kreće se od 4 do 20 eura, ovisno o određenoj porciji koja se prodaje.
Nedavno objavljivanje javnog oglasa u kojem se nude poticaji za proizvodnju sadnog materijala za različite kulture, uključujući voćke, vinovu lozu, hmelj i ruže, izazvalo je značajno interesovanje vlasnika zemljišta koji žele da se bave poljoprivredom.
Ministarstvo poljoprivrede je do 28. novembra 2023. godine učinilo saopštenje za javnost dostupnim široj javnosti. Prema informacijama koje se nalaze na sajtu Ministarstva, pravnim licima i preduzetnicima se daje ovlašćenje za korišćenje podsticaja proizvodnje u cilju uzgoja sadnog materijala.
Pravo na ovu beneficiju usklađeno je sa zakonima koji regulišu podsticaje za poljoprivredu i ruralni razvoj. Pojedinci imaju mogućnost da ostvare maksimalan iznos od 700.000 dinara podsticaja u toku cele kalendarske godine.
Da biste osigurali odobrenje prava, potrebno je podnošenje zahtjeva putem platforme eAgrar, koja se obično naziva portal ePodsticaji.
Privlačnost ruža je mnoge oduševila, ali je bila primetna i fascinacija hmeljem, koji je u Bačkoj cvetao u prošlosti. Nažalost, taj entuzijazam se postepeno smanjivao.
Iako uzgoj hmelja u Vojvodini ima potencijal da bude visoko profitabilan, sa potencijalnim prinosom do 15.000 evra po hektaru, njen rast je i dalje ograničen. U Bačkom Petrovcu, na primer, i pored idealnih uslova za gajenje hmelja, ove godine je za berbu bilo posvećeno samo 10 hektara.
Iako je došlo do smanjenja uzgoja hmelja u Petrovcu, praksa je i dalje prisutna. Ranije je blizu 200 hektara zemlje bilo posvećeno uzgoju hmelja na ovom području. Bogata tradicija gajenja hmelja u Vojvodini duga je 250 godina, sa vrhuncem od 1500 hektara zemljišta posvećenih ovoj kulturi.
U intervjuu za Dnevnik u Novom Sadu, Rastislav Struhar, uzgajivač iz Bačkog Petrovca, otkrio je da Pokrajina nudi godišnje podsticaje za uzgoj hmelja. Iznenađujuće, uprkos potencijalnim koristima, postoji potpuni nedostatak interesa za ovu priliku.
Fascinantan aspekt uzgoja je da rizomi zahtijevaju samo jednu sadnju u jesen, jer će se sami obnavljati sljedećih petnaest godina. Nema potrebe za ponovnim sjemenjem, jer će korijenje prirodno niknuti iznad zemlje, osiguravajući neprekidnu produktivnost.
Tvrdi da je prije nekoliko godina dobio novčanu nadoknadu za izgradnju stubova. Ova naknada je bila obezbijeđena zbog ekspanzivne i visoke prirode hmelja, koji je mogao doseći nevjerojatnih šest metara u visinu i obaviti jednaku širinu.
Dobivanje značajnog podsticaja od tri miliona dinara uveliko mi je pomoglo u nastojanju da podmladim hmeljarstvo. Nažalost, uprkos opsežnim razgovorima i sa Ministarstvom poljoprivrede i sa lokalnim vlastima, moji napori su se pokazali bezuspešnim. Struhar prepoznaje rastuću prisutnost malih poduzetnika koji dosljedno ulažu u proizvodnju zanatskog piva, dok veće industrijske pivare u regiji nastavljaju s radom bez prekida.
Iako se vlasnik ove biljke ne bavi maloprodajom hmelja u zemlji, oni izvoze svoje proizvode u razne europske zemlje poput Njemačke, Poljske, Italije i Hrvatske. Uvoznici u ovim zemljama, od trgovaca na malo do pivara i proizvođača čaja, prepoznali su izuzetan kalibar ovog hmelja u poređenju sa onim proizvedenim u zemlji.
Zanatske pivare kupuju svega nekoliko stotina kilograma pivskih sastojaka, što može izgledati kao mala količina, ali je beznačajna s obzirom na manji obim proizvodnje ovih pivara.
