Moj zivot je takav postao da sam mislila da srece za mene vise nema. Naime mom suprugu je otkivena teska bolest. U komi je sada i sve je kasno otkriveno. Umrijece a nece ni saznati da cekamo bebu. Kroz cijeli haos ja sam se gojila i imala sam i dalje redovne cikluse i tada sam boreci se za suprugu ja zanemarila sebe.
U tim trenutcima stomak mi je rastao a mislila sam da je sve radi stresa i neurodnog nacina zivota tada, brze hrane jer radim u 3 smjenu a inace sam krupnija i imam preko 80 kolograma. Ne mogu i dalje da vjerujem da cu da dobijem dijete i da ce sve da se promijeni.
Ne mogu da vjerujem i dan danas, ne znam da li sanjam a ljekari kazu da je sve uredu i da cekam djevojcicu. Stotine misli u minuti mi prodje kroz glavu a ja i dalje nikome nista ne govorim jer sam izgubiljena i ne mogu da vjerujem da se to desava i to upravo meni dok mi se cijeli zivot na sve nacine rusi.
Ja hocu da iskocim iz svoje koze ali i od tuge i srece al slomljena sam jer se moja ljubav gasi.
