Ja sam cvrsto spavala a onda odjednom me probudila neka jaka buka koja je bila kao neko glasno zujanje sa prekidanim kikotanjem. Pogledam pored sebe a tu mogu da vidim svog supruga u nekom cudnom transu kako kikoce i zuji u krevetu. Ja tada u nekom transu ljuta, prodrmam ga,nema nikakve reakcije od njega. Upalim svjetlo a on ni da se trzne nego samo pocne da mlati rukama.
Tada jako uplasena pozovem hitnu pomoc i medicinske tehnicare i oni dolaze. Tokom tog vremena on se polako pocinje vracati sebi i onda i pocne da govori. Oni insistiraju da ga odvedu u bolnicu na dodatne pretrage.
Mi tamo provodimo neko vrijeme a on odjednom pocinje da vice na mene sto sam pozvala hitnu. Skine vjencani prste, baca ga i govori da sam jako uzasna osoba i da vise nikada ne zeli da me vidi. Tada me medicinska sestra posjedne i objasni mi sta se to desava sa njim.
Uzas moj picinje. On ima bipolarni poremecaj. U dubokoj maniji je i i psihotican je. Moraju ga hospitalizirati i on mora nekoliko sedmica da provede da se oporavi. U tom periodu tugovala sam kada sam ga gledala kao da se gasi. Gledati svog partnera kako gubi razum je bolno. Njegovo tijelo ali on nije tu.
Danas dvije godine poslije, oporavlja se, vratio se i vratio se i na posao, te smo sve uspjeli da raspravimo.
