Postoje valjani razlozi zašto nije preporučljivo otvoreno dijeliti sve životne izazove i zašto izreka “Šutnja je zlato” vrijedi u određenim situacijama.
U prošlosti je postojao poseban princip prema kojem su stariji pojedinci djelovali u društvu. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, ovo je načelo doživjelo značajne transformacije. Bilo je duboko ukorijenjeno u njihovim uvjerenjima da bi trebali šutjeti o svojim osobnim borbama, čuvajući znanje o takvim stvarima isključivo za svoju užu obitelj.
Izreka “Šutnja je zlato” fraza je s kojom se često susrećemo, no rijetki su pojedinci koji razmišljaju o obrazloženju te izjave. Priča o starijem pastiru Alimu ne samo da daje vrijednu pouku, već također pruža uvid u brojna pitanja.
Među tri osobe pokrenula se rasprava o vrijednosti dijeljenja problema s drugima. Jedna je osoba tvrdila da je većina pojedinaca ravnodušna prema problemima drugih, dok je druga osoba tvrdila da kada vam se netko povjeri, to označava razinu povjerenja. Treći je zaključio da je svatko opterećen svojim problemima, ali razgovor o tim problemima može poslužiti kao oblik terapijskog oslobađanja.
U prošlom stoljeću pojam “problem” rijetko se koristio. Umjesto toga, pojedinci su se suočavali sa zadacima, nailazili na poteškoće i slijedili ciljeve. Postojao je samo život, a smatralo se nesrećom pognuti glavu. Ipak, u današnje vrijeme mnogi ne oklijevaju priznati prisutnost izazova.
U bezvremenskoj prispodobi učimo posljedice žaljenja na život. Priča se vrti oko Alima, starijeg čovjeka koji je posjedovao ogromno stado ovaca i živio u čvrstoj kamenoj kući. Međutim, kako ga je teret starosti opterećivao, njegovi nekada podnošljivi zadaci postajali su sve teži, a počeli su ga mučiti i zdravstveni problemi. Tijekom oštre zime podlegao je bolesti i krenuo u mukotrpnu bitku za oporavak. Nakon što je pobijedio svoju bolest, suočio se s dodatnim izazovom podnošenja nelagode u leđima i zglobovima pojačane nepovoljnim vremenskim uvjetima.
Kada se stariji Alim povjerio svom susjedu, nadajući se razumijevanju, podršci ili pomoći, susreo se s omalovažavajućim primjedbama o svojim godinama i težini posla. Nažalost, bezosjećajni odgovor ovog susjeda brzo je postao priča u gradu, što je dovelo do toga da su neki pojedinci pokušali ukrasti ovce iz Alimovog stada.
Bilo je pojedinaca koji su mu prilazili, tvrdeći njegovu poodmaklu dob i očitu nesposobnost da bilo što postigne, predlažući prodaju ovaca uz simboličnu cijenu. Alim je, međutim, imao suprotno mišljenje, odbijajući popustiti pred njihovim uvjeravanjem. Njegova nepokolebljivost naišla je na podsmijeh, jer je označen kao potpuna budala. Na kraju se njegov sin vratio i preuzeo odgovornost za sve stvari.
Tijekom dugih zimskih noći, razgovori između oca i sina vrtjeli su se oko složenosti života. Alim je prenio mudrost svom mladom sinu, savjetujući ga: “Kada se suočiš s boli, šuti. Traženje suosjećanja neće donijeti nikakvu nagradu, samo suosjećanje. Štoviše, drugi mogu iskoristiti tvoje ranjivosti i ciljati na tvoje slabe točke.
Pouka ove prispodobe je duboka i služi kao podsjetnik da budemo oprezni kada drugima povjeravamo svoje nevolje. Iako neki pojedinci mogu pokazivati empatiju i pružati prijeko potrebnu podršku, postoje i oni koji mogu pokazivati ravnodušnost ili čak okrutnost. Unatoč tome, razgovor o našim problemima može poslužiti kao terapeutski izlaz i pomoći nam da ih učinkovito riješimo. Stoga je postizanje ravnoteže između dijeljenja naših tereta i zaštite naše ranjivosti od iznimne važnosti.
