Imate li često situacije gdje ispuštate male količine urina? Ova pojava se obično dešava tokom dana, ali se također budite nekoliko puta noću kako biste urinirali. Pritom nema osjećaja žarenja ili boli prilikom mokrenja.
Da li vam se dešava da iznenada osjetite neodoljiv nagon za mokrenjem?
Ponekad možete osjetiti iznenadni pritisak u donjem dijelu stomaka, posebno iznad stidne kosti (blizu mjehura). Smatrate li da vam je teško kontrolirati i odgoditi ovaj iznenadni nagon? Povremeno može doći do ispuštanja male količine urina. Ako možete kratko vrijeme zadržati mokrenje, možda ćete hitno tražiti najbliži toalet, stigavši na vrijeme da izbjegnete daljnje curenje. Obično količina oslobođenog urina nije velika.
Možda vam ovo djeluje neobično, ali osjećate primjetno olakšanje kao da ste se oslobodili velike količine urina. Ipak, za manje od pola sata, nagon za mokrenjem se vraća.
Ovo su simptomi preaktivnog mokraćnog mjehura, poznatog kao PAMM (engleski, OAB-OverActive Bladder). Ovaj sindrom uključuje tri glavna simptoma, od kojih je najznačajniji hitnost – nagla, intenzivna potreba za mokrenjem. Drugi simptom, koji pogađa trećinu pacijenata, je urgentna inkontinencija – nevoljno ispuštanje urina odmah nakon osjećaja hitnosti. Treći simptom je učestalo mokrenje (više od 8 puta u 24 sata), a neki pacijenti to doživljavaju i noću (više od jednom – naziva se nokturija).
Postoje dva oblika PAMM-a koja se trebaju razlikovati. Jedan se pojavljuje kao samostalni sindrom koji nije povezan s nekom osnovnom organskom bolešću. Ovo često nazivam urinarnom inkontinencijom, slično gubitku glasa nakon noći energičnog pjevanja, konzumacije alkohola i pušenja. U tom slučaju, grkljan ostaje zdrav, ali je njegova funkcija privremeno narušena. Slično tome, mjehur može biti bez organske bolesti, ali je njegova sposobnost kontrole mokrenja ometena čestim nagonima, što može dovesti do inkontinencije. Ovaj oblik PAMM-a može se pogoršati upotrebom jakih diuretika, pretjeranom konzumacijom alkohola i kofeina. Također, prirodni proces starenja može doprinijeti gubitku potpune kontrole nad mokrenjem. Psihološki faktori poput stresa, anksioznosti i nervoze također mogu doprinijeti razvoju PAMM-a.
Drugi oblik uključuje neurološke poremećaje kao što su Parkinsonova bolest, multipla skleroza, stanje nakon moždanog udara, Alzheimerova bolest i povrede kičmene moždine, kao i teški dijabetes. Osim toga, PAMM može biti uzrokovan oslabljenom funkcijom srca i zadržavanjem tečnosti u tijelu. Urološka stanja poput uvećane prostate koja sprječava potpuno pražnjenje mjehura, kamenaca u mjehuru ili donjem dijelu uretera i određene vrste tumora mjehura također mogu doprinijeti PAMM-u. Bolesti bubrega koje uzrokuju izlučivanje velike količine urina također su povezane s PAMM-om.
Nema potrebe za iscrpnim nabrajanjem, ali je važno razlikovati dva oblika PAMM-a: funkcionalni, koji je bezopasan, i onaj koji je posljedičan ozbiljnoj bolesti. Najveću pažnju treba usmjeriti na liječenje osnovnog uzroka. Čak ni “bezopasni oblik” nije doista bezopasan, posebno za ljude koji rade na pokretnim trakama ili kamiondžije na dugim relacijama. Teško je zamisliti kako određena zanimanja mogu funkcionisati sa simptomima PAMM-a. Osim profesionalnog uticaja, PAMM umanjuje i lične aktivnosti, poput putovanja, izlazaka i rekreacije. Tjelesne aktivnosti postaju ograničene, seksualne aktivnosti slabe, a čak i redovni odlazak u crkvu može biti otežan. Želim naglasiti da niko ne treba osjećati da je na meti; moja namjera je samo istaknuti kako PAMM može značajno smanjiti kvalitetu života.
