Pitanje koje se često postavlja psiholozima je: „Što učiniti u poznim godinama kada im djeca odbijaju brinuti se o njima?
U kasnijim fazama života mnogi se pojedinci nađu u stanju samoće, što može biti nevjerojatno uznemirujuće. Uobičajeno je da djeca idu svojim putem, često zanemarujući svoje starije roditelje. Iskustva onih koji su se suočili sa sličnim okolnostima potkrijepljena su uputama psihologa.
U dobi od 67 godina živim usamljeno, bez ikoga da dijelim svoj dom. Obratila sam se svojoj djeci, nadajući se da će me primiti u svoje domove, ali su odbili. Osjećam se izgubljeno, nisam siguran kako nastaviti sa svojim životom. Ova iskrena molba jedne žene na društvenim mrežama odražava čežnju za društvom koju osjećaju mnoge starije osobe.
Nakon ovog priznanja niz je događaja.
Živjeti u samoći u dobi od 68 godina, bez društva svog pokojnog supruga, tjera me da ostanem okupirana poslom kao sredstvom da izbjegnem pandži monotonije. Ove su godine prošle mehanički, lišene ikakvih izvora radosti i zadovoljstva.
U mojim godinama nisam zainteresiran za bavljenje hobijem, tako da se neću truditi tražiti bilo koji. Dao sam ponudu svom sinu i njegovoj supruzi da dođu živjeti sa mnom u moj prostrani stan, ali se, nažalost, snaha protivila toj ideji. Čini se da ima rezerve oko dijeljenja doma sa svekrvom.
Psiholozi često daju sljedeće preporuke osobama u sličnim situacijama:
Psihološko savjetovalište Arina Lipkina sugerira da nedostatak hobija, a još više zabrinjava nedostatak interesa za traženje novih hobija, može ukazivati na depresiju. Zbog toga se starijim osobama savjetuje da potraže savjet neurologa, psihologa ili psihoterapeuta.
U današnjem je društvu stručnjaci rašireno mišljenje da osobe koje imaju 67 godina ne bi trebale sebe doživljavati starima. Slično tome, nevoljkost odrasle djece da vrate roditelje kući ne smatra se problemom. Umjesto toga, odrasli potomci cijene osobni prostor koji su uspostavili, prepoznajući ga kao izvor ugode koja im je potrebna.
Psiholog uvjerava ovu ženu da bi trebala odustati od pogrešnog uvjerenja da je imati djecu krajnji put za nju. Umjesto toga, ona ima mogućnost prigrliti život ispunjenja i istraživanja. Odvojivši trenutak da promatra svoju okolinu, otkrit će mnoštvo intrigantnih odredišta. Posjećivanje lokalnih događanja i istraživanje nedostupnih lokacija omogućit će joj nove društvene susrete i obogaćujuća iskustva.
Najgori scenarij osobe je kada se ograniči unutar ograničene sfere interesa, kao što je “gledanje televizije, odlazak u dom zdravlja, odlazak u trgovinu…” Ovaj uzak raspon obaveza čini svaki dan nerazlučivim od prethodnog, poticanje okruženja u kojem cvjeta postojan osjećaj samoće i služi kao katalizator za osobni rast.
U današnje vrijeme mogućnosti koje stoje na raspolaganju pojedincima svih dobnih skupina znatno su se proširile i ne bi bilo mudro zanemariti ih. Neki su sklopili nove brakove, dok su drugi otkrili nove interese i razonode…
Istovremeno, mlađa generacija nosi značajan teret. U konačnici, potomci posjeduju sposobnost poduzimanja svih bitnih radnji kako bi osigurali da njihovi voljeni zadrže želju za životom do kasnih godina.
