Nakon sto je moja majka tesko obolila od k arcinoma i uspojesno se godinama lijecila od posljedica hemoterapije njeno srce je toliko oslabilo.
Mi smo radili sve da joj svaki dan uljepsamo da uziva sa nama da je sretna i zadovoljna. U pola sata zivot nam se okrenuo, samo za pola sata ljekar nam je izasao i rekao da su uradili sve sto su mogli.
Sutradan nakon sto je bila sahrana moje majke, ja i moje dvije sestre smo nesto sklanjali rijesavali po kuci neke stvari otvorili smo rernu i tu smo vidjeli rolat sa pekmezom koji je tati pravila jer je znala koliko ga je on volio.
Zagrlile smo i plakale smo satima jer je i kada je boljelo i kada je patila radila je sve da nama ugodi i da smo mi sretne.
Nas zivot vise nikada nece biti isti , sa njenim odlaskom otislo je i pola srca mog i ne znam sta cemo i kako cemo rijesiti.
