Privučene raznim mirisima, zmije mogu nenamjerno pronaći put u vaše dvorište ili bližu okolinu, oslanjajući se na svoj izoštren njuh. Kako bismo spriječili potencijalne opasnosti, ključno je razumjeti što ih konkretno mami.
Kako biste spriječili privlačenje zmija, važno je izbjegavati ostavljanje ostataka hrane u dvorištu. Iako same zmije nisu izravno privučene ovim ostacima, nenamjerno ih može namamiti prisutnost glodavaca koje privlače ostaci i za sobom ostavljaju izmet. Taj izmet tada postaje primamljiv mamac za zmije dok traže svoj omiljeni plijen.
Vodene ili poluvodene zmije posjeduju povećanu olfaktornu osjetljivost prema vodozemcima kao što su žabe ili ribe. Osim toga, ključno je voditi računa o mirisima koje ispuštaju ptice, njihovim izmetima i gnijezdima, uključujući privlačnost ptičjih jaja, jer ona mogu poslužiti kao neodoljiva privlačnost za ove gmazove.
Sposobnost zmija da otkriju feromone koje emitiraju njihove dvojnice dobro je poznata. Uz njihovu instinktivnu želju za prehranjivanjem, urođena potreba za razmnožavanjem tjera zmije da se okupljaju u područjima gdje se osjeti miris drugih zmija, osobito tijekom razdoblja kada polažu jaja.
Prema izvoru Dnevnog avaza, preporučljivo je u svom vrtu posaditi zmijoliku, neven, božikovinu i krizanteme, jer je poznato da njihovi mirisi odbijaju zmije i štite od njih.
Ako se nađete u nesretnoj situaciji da vas ugrize zmija, važno je razmotriti mjesto ugriza. Posebno su opasni ugrizi na glavi ili vratu, kao i otrov ubrizgan izravno u krvnu žilu. Dakle, koje biste korake trebali poduzeti ako se suočite s ovom nevoljom?
Prilikom odlaska u prirodu ključno je poslušati savjete stručnjaka koji preporučuju oprez. To uključuje nošenje zatvorenih cipela koje pokrivaju gležnjeve i obaveznu prisutnost štapa. Osim toga, morate biti oprezni pri odabiru mjesta za sjedenje i obratiti pažnju na put koji je ispred vas.
U slučaju ugriza ključno je ostati smiren i izbjegavati pokušaje samoliječenja. Postoji prozor od otprilike četiri sata prije nego što otrov nanese nepovratnu štetu tijelu, što daje dovoljno mogućnosti da se odmah zatraži pomoć od medicinske ustanove.
Zbog najveće sigurnosti liječenje europskih otrovnica preporučljivo je povjeriti stručnjacima jer se protuotrov za sve te biljke isključivo proizvodi u Torlaku.
Kako bi se usporio protok krvi i asimilacija toksina, savjetuje se potpuni mir. Zahvaćeno područje mora biti imobilizirano, a nužan je hitan transport u najbližu zdravstvenu ustanovu kako bi se dobio odgovarajući antitoksin.
Za optimalno liječenje ključna je promptna primjena antiviperinskog seruma (intravenozno ili intramuskularno), pridržavanje protokola testiranja preosjetljivosti, uzimanje mikrobiološkog brisa rane, čišćenje rane antiseptikom, antitetanusna zaštita i primjena antibiotika.
U situacijama kada dođe do nekroze tkiva ili kada postoji značajan otok koji otežava arterijsku cirkulaciju u ekstremitetima, može biti potrebna kirurška intervencija.
