Saška, 16-godišnjakinja, ponosi se time što čuva njive i upravlja traktorom. Ne stidi se nijednog posla i nema želju da seoski način života zamijeni gradskim.
U ruralnim sredinama, djeca su izložena raznim zadacima tokom godina formiranja. Pored svojih akademskih obaveza, oni često pomažu u poljoprivrednim poslovima u voćnjacima i poljima.
Poslednjih dana odmora, Saška Tomanić (16) iz gornjeg milanskog sela Pranjani bira da svoje vreme ne provodi na društvenim okupljanjima, već upravljajući traktorom sa samopouzdanjem i veštinom iskusne odrasle osobe.
Od ranog djetinjstva gajim ogromnu strast prema radu na farmi i upravljanju traktorima. Kako sam rastao, žudio sam da preuzmem volan, ali moj otac je oklevao, plašeći se da neću moći da se nosim sa mnoštvom zadataka. Međutim, u četvrtom razredu sam napravio prve korake za volanom, vođen očevim strpljenjem. Postepeno sam postao vešt u vožnji traktora, bez napora odagnavši svako početno iznenađenje ili strah od posmatrača. Zapravo, sada mi se željno pridružuju u vožnji, potvrđujući moje vještine i samopouzdanje. Ovaj izvještaj dolazi od mlade djevojke koja živi u Suvoboru.
Saška i njen grimizni automobil su poznate ličnosti u selu, a komšije svedoče o njenim vozačkim veštinama koje su konkurentne onima odrasle osobe. Čini se da je svoju spretnost naslijedila od majke Ružice, koja je jednako vješta za volanom. Pored svog vozačkog umeća, Saška aktivno pomaže roditeljima tokom sezonskog posla, što se pokazalo kao neprocenjiva vrednost tokom celog dana.
Saška se samouvjereno kreće poznatim putevima u samoći, povremeno u pratnji svog oca koji preuzima vodstvo kako bi osigurao da se njene vozačke vještine izbruse. Bez oklijevanja, rado preuzima sve zadatke koje joj otac zada, bilo da je to sadnja kukuruza, transport bala sijena, briga o livadama ili obrada polja. Nema sramote u njenoj radnoj etici, jer čak i kada je škola u toku, željno iščekuje kraj lekcija kako bi se brzo vratila kući i doprinijela gdje god je potrebna pomoć.
Saška je već planirala da sledeće godine pohađa auto-školu kako bi dobila važeću vozačku dozvolu. To će joj omogućiti da traktorom upravlja ne samo na svom imanju i njivama, već i na dužim rutama i unutar centra sela. Seoski način života nudi brojne prednosti, jer se svaka aktivnost dijeli sa članovima porodice. Saška i njene sestre su, zajedno sa roditeljima, svojim radom na imanju uspostavile svoju tradiciju i obaveze. Njihovi dani su ispunjeni radošću i brzo prolaze. Saška čvrsto veruje da je njeno detinjstvo na selu nezamenljivo i da ga nikada ne bi menjala za život u gradu.
