Jedna od najomiljenijih srpskih serija je “Selo gori, a baba se češlja”. Iako je poslednja epizoda emitovana pre sedam godina, opčinjenost likovima iz čudnog sela kraj Zapadne Morave i dalje traje.
Kao pravi majstor svog zanata, Radoš Bajić je vešto prikazao živote srpskih seljaka, zabeleživši kako njihove šokantne tako i manje šokantne sudbine, što objašnjava zašto je serija odjeknula kod tolikog broja gledalaca.
Napominjem da Petlovac nije pravo selo, već izmišljeno selo koje se nalazi u zapadnom Pomoravlju između Kruševca i Trstenika. Snimanje serije odvijalo se u susednim selima Kukljin (u okviru opštine Kruševac), Bogdanje (u okviru opštine Trstenik), kao i okolnim mestima Kragujevca i Trstenika.
Kukljin preuzima ulogu sela Petlovac u kojem se nalazi Radašinova kuća i kafana Džama i Jakoj, dok se u selu Bogdanje nalazi kuća Smiljane, Dragojla i njihovog druga Mitra.
Radašinova kuća je, u stvari, ista kuća u kojoj živi i baka Cana. Svoje susrete iz prve ruke sa filmskom ekipom podijelila je i dala uvid u to kako je zaista bilo na setu.
Aleksandra Cvetković Cana je tokom svog rada na terenu naišla na pojedince koji su izrazili želju da nešto snime na toj lokaciji.
Dok je moj muž još bio živ, raspitivao se o inspiraciji iza snimanja na toj lokaciji. Dobio je odgovor da su često posećivali kraj Morave i da ih je privukao njen šarm. Posebno su cijenili osamljenost koju pružaju skele i prisustvo stare kuće i prostrane štale pune stoke. Baka Cana se prisjetila procesa snimanja, podijelivši njegovo trajanje.
Snimanje je trajalo šest godina, tokom kojih smo proveli značajnu količinu vremena sa njima. Naša veza nije bila samo površna; bili smo vezani krvlju. Svaki od njih pokazao je istinsku ljubaznost i dobrotu. Radašinov glas se jedva čuo, pa je morao govoriti glasnije. Sveukupno iskustvo je bilo prijatno, a njegove riječi su iznesene na prijatan način koji je teško pretočiti riječima, kako je ispričao sagovornik za Balkan Trip.
Iako turisti i dan-danas posjećuju kuću, seljani insistiraju da u njoj niko ne stanuje, što baku Canu jako rastužuje, jer je ona sa sinom i snahom uvijek prisutna.
Prema baki, selo u seriji je dobilo ime Petlovac po brdu u Medveđi.
Cana je izrazila svoje divljenje Radašinu, ističući njegovu izuzetnu dušu i karakter. Opisala je kako se činilo da svaki njegov korak zrači zlatnom aurom, što dovoljno govori o dubokom uticaju koji su Radoš Bajić i njegov tim imali na nju i njenu porodicu.
Petrlovac je nedavno u svoj zagrljaj dočekao i Radoša Bajića.
– Tako… Oproštaji su ispunjeni tugom, a susreti izazivaju čežnju, čežnju koja budi emocije. Prošlo je sedamnaest godina od pokretanja, a sedam od završetka produkcije “Gorućeg sela” – danas sam se ponovo vratio u svoju rezidenciju u Petlovac, odnosno u selo Kukljin, koje se nalazi nedaleko od Kruševca – napisao je Bajić.
Pored toga, glumac je imao priliku da upozna svoju gazdaricu, baku Canu, koja trenutno živi sa ćerkom.
Glumac je izrazio tugu zbog gubitka Mande, Žote, sudije Velibora, Dragojla, Đode, inspektora Kečića, Mitre iz Dubiča, Rake Petrovića i njegovog sina Radeta. Uprkos njihovom odsustvu, njihovo sjećanje ostaje živo i neizbrisivo. Glumac se rado prisjetio Cane, njihovog gostoljubivog domaćina koji ih je tokom deset godina snimanja počastio bezbrojnim ukusnim poslasticama poput krofni, mekike i džibanice. Dok se glumac opraštao, Cana ih je u suzama pozivala da se vrate, na šta je glumac odgovorio da će to učiniti drugi put.
