VREDAN, POŠTEN, RADAN, KAO LAV SE BORI DA NJIH TROJE OTHRANI I PODIGNE: Marko ih sam gleda, pere i čuva, majka otišla… (VIDEO)

U Titelu je čovek po imenu Marko Ljubović koji na svojim plećima nosi težinu životnih izazova. Trenutno se nalazi u poziciji da sam podiže troje djece i obezbjeđuje ih kroz svoje zaposlenje.

Marko, mladi samohrani otac troje djece, nalazi se u teškoj situaciji. Otkako ga je majka ostavila na Novu godinu, on je preuzeo odgovornost da se sam brine o svojoj djeci. Marko je odlučan da učini sve što je potrebno kako bi osigurao svoju djecu i osigurao njihovu dobrobit.

Marko se tokom svog života uvek oslanjao na sopstveni naporan rad i posvećenost da postigne svoje ciljeve. Nikada ni od koga nije tražio pomoć, a niko mu do sada nije ponudio pomoć. Ovo samopouzdanje oblikovalo je njegov način razmišljanja, čineći ga naviknutim da sve što ima zarađuje vlastitim naporima.

Sada suočen sa zadatkom da sam podiže svoju djecu, Marko shvaća da se mora boriti za njihovu budućnost. Spreman je učiniti sve kako bi osigurao da njegova djeca imaju najbolji mogući život. Uprkos izazovima koji su pred nama, Marko ostaje odlučan u svojoj odlučnosti da izdržava svoju porodicu.

Markovo putovanje kao samohranog oca svedoči o njegovoj snazi ​​i otpornosti. Zna da se ne može osloniti na druge da izdržavaju njega i njegovu djecu. Umjesto toga, nastavit će vredno raditi i učiniti sve što je u njegovoj moći da stvori svijetlu budućnost za svoju porodicu.

Autor Branko Stanković, kreator televizijskog programa Kvadratura kruga, rasvjetljava pojedince koji u tišini podnose svoj bol i tjeskobu, ne tražeći saosjećanje i ne namećući teret drugima. Ovi pojedinci često ostaju neprimećeni ili namerno zanemareni, jer su njihove priče o stradanju snimljene i dokumentovane širom Srbije.

Dozvolite mi da sa vama podelim izuzetan životni put Marka Ljubovića, mladog oca rodom iz Titela. On je jedan od onih izuzetnih pojedinaca koji na svojim plećima nosi težinu životnih izazova. Trenutno se smatra isključivo odgovornim za podizanje troje djece, marljivo nastojeći da ih obezbijedi neumornim radom. Svojim trudom uspeva da ostvari mesečna primanja od 30.000 do 40.000 dinara. Uprkos nemilosrdnoj potrazi za stabilnim zaposlenjem, on tek treba da obezbedi stalni posao. Ipak, on istrajava, oslanjajući se na sopstvenu snalažljivost da se snađe kroz životne prepreke.

Ništa osim vlastitih ruku i svog pouzdanog konja, uspio je steći sve što mu je bilo potrebno da izdržava sebe i svoju porodicu.

Na skroman i neodlučan način, on dijeli ove riječi, dok ga u krevetu prate njegova tri izvora ponosa, njegova tri anđela – njegov najstariji sin, njegova mlađa kćerka i najmanje, najomiljenije dijete držano u njegovim rukama.

Bez oklijevanja prihvaća svaki zadatak koji mu se nađe na putu, nikad se ne oslanjajući na dobročinstvo i neumorno koristeći svog konja za prijevoz drva, radne snage i nošenje bilo kakvog tereta, nadilazeći se kako bi ispunio potrebe i zahtjeve drugih.

O tome svjedoči gospođa Staka, stanovnica, komšinica i tetka, koja o mladom ocu ima samo riječi divljenja. Ona ga opisuje kao marljivog, vrijednog, poštenog, uvijek tačnog i previše ponosnog da prihvati pomoć, čak i kada je drugi otvoreno nude. Gospođa Staka, koja je i sama pružala pomoć u brojnim prilikama, posebno nakon smrti njenog supruga, svjedoči da on naplaćuje koliko god može. Ovo je ključno, jer ona ne može sama da se nosi sa svim napornim poslovima.

Prema Stakinim riječima, rado se prihvati bilo kakvog posla, upušta se u šumu da radi, a čak i kada mu se ponudi pomoć, osjeća se nelagodno prihvatiti je, uprkos svojoj potrebi za njom.

Marko objašnjava da je on odgovoran za brigu o najmlađem djetetu, dok dvoje starijih idu u vrtić. Osim toga, njegov rođak mu pomaže da se brine o njima kad god Marko treba da radi i zaradi.

Svaki pojedinac, bilo da je ispunjen radošću ili tugom, nije mogao a da ne prolije suze u tom trenutku.