Svaki dan imam situaciju da u kladionicu dodje djed koji nazalost nije u tako dobroj materijalnoj situaciji i to je jasno i vidljivo.
Ja zadnje dvije godine radim u jednoj kladionici gdje stalno mogu da ga vidim. Svaki dan mi se bez greske obraca osoba koja ima zaista ogranicena sredstva tada sa namjermom da se kupi srecka koja kosta samo 20 dinara.
Iako on igra skoro svaki dan rijetko kada dobije ista pa cak i ako uspije njegov dobitak nikada ne ide preko 500 dinara. Bilo je trenutaka kada bi dosao do mene da bi provjerio svoju kartu ali nisam mogla se natjerati da mu jos jednom prenesem vijest koja bi bila razocaravajuca za njega a to da nije nista osvojio.
Ja sam tada odlucila da mu dam 5000 dinara i proglasila ga jubilaracem i rekla da mu je dobitak sada podmozen sa deset.
PO DOLASKOM jutra dosao je i donio mi poklon, burek, jogrut i cigarete.
Osmijeh koji je krasio njegovo lice to je bio rezultat para, bez odraz cast da je presretan bio radi toga.
