Prema riječima prof. dr. sc. Branimira Nestorovića, ljudsko tijelo ima prirodnu sklonost prema pohranjivanju masnoće s brojnim mehanizmima koji olakšavaju njezino nakupljanje. Suprotno tome, postoji jasan nedostatak učinkovitih metoda za eliminaciju masnoća, što čini nevjerojatno izazovnim pridržavanje dijete bez stalnog osjećanja gladi, nezadovoljstva i osjećaja depresije. Unatoč tome, o ovoj se temi rijetko govori, jer je priroda, čini se, naklonjena osobama s višim indeksom tjelesne mase. Zapravo, postoje dokazi koji sugeriraju da oni koji su pretili pokazuju veću vitalnost od svojih mršavih kolega.
Prema njegovoj izjavi, nedavna znanstvena publikacija istraživala je stope smrtnosti među pacijentima koji su bili podvrgnuti operaciji. Iznenađujuće, nalazi su otkrili da su osobe s umjerenom pretilošću imale znatno nižu stopu smrtnosti nakon veće operacije srca u usporedbi s mršavim osobama. Razlog ovog fenomena je, kako objašnjava, to što nam je priroda namijenila malo viška kilograma u svrhu termoregulacije i održavanja zdrave tjelesne težine.
Da bi se učinkovito ublažile štetne posljedice pretilosti, izuzetno je nekomplicirano. Početni korak uključuje umjereni unos kalorija, čime se osigurava da se konzumiraju samo kalorije visoke kvalitete. Presudno je davanje prioriteta doručku bogatom proteinima i uključivanju mnoštva voća i povrća u prehranu. Pridržavanje strogog režima ishrane može biti prilično izazovno, objašnjava Voki Kostić u svojoj knjizi “Kako sam se hranio”. Kostić prepričava svoje iskustvo skladanja glazbe za film “Tko to tamo peva” dok je bio pod strogim liječničkim restrikcijama u prehrani. U ovom izvještaju ističe zabranu konzumiranja masti i ograničenje smijeha. Unatoč tim ograničenjima, Kostić ustraje, provodeći bezbrojne dane za klavirom, uglavnom producirajući pogrebne koračnice. No, proboj se događa kada podlegne iskušenju i prepusti se ukusnom janjećem butu s krumpirom. Ovaj trenutak prepuštanja potiče njegovu kreativnost, omogućujući mu da dovrši cijelu glazbenu partituru za film. Liječničko objašnjenje prati ovu anegdotu, rasvjetljavajući transformativnu moć hrane na umjetničkom nadahnuću.
Tipična dnevna prehrana uključuje suzdržavanje od jela nakon 18 sati i samo konzumiranje vode ili nezaslađenog čaja. U novije vrijeme, praksa dvodnevnog posta, kako se promatra u pravoslavlju, stekla je značajnu popularnost. Ova rutina posta podrazumijeva unos 500 kalorija dva puta tjedno. Uzimajući u obzir da je osobi obično potrebno oko 2000 kalorija za normalne tjelesne funkcije, ovaj koncept je prilično jednostavan. To uključuje zobene pahuljice i nekoliko voća, dva puta dnevno bez dijeljenja porcija. Ključni aspekt je izbjegavanje osjećaja izgladnjelosti, gdje osoba stalno žudi i sanja o hrani, što dovodi do iznenadnog prejedanja i prejedanja. Nestorović savjetuje da tijekom dana posta imunološki sustav doživljava izuzetan poticaj.
Znanstvena istraživanja definitivno su utvrdila da konzumacija hrane potiče oslobađanje dopamina, što rezultira osjećajem zadovoljstva. Međutim, osobe koje se bore s pretilošću teže konzumiranju većih količina hrane, što dovodi do pretjerane stimulacije želuca. Posljedično, lučenje dopamina postupno se smanjuje, tjerajući ih da konzumiraju još veće količine hrane kako bi doživjeli isto zadovoljstvo. Ovaj opadajući učinak traje i zahtijeva sve veći unos hrane. Nadalje, mozak proizvodi sve manje dopamina, dok se hormon leptin, koji se obično naziva hormonom sitosti, prestaje lučiti. Kao rezultat toga, osobe s pretilošću više ne osjećaju zadovoljstvo nakon jela i ponovno se osjećaju gladnima.
Dr. Nestorović zaključuje da je konzumacija cjelovitih žitarica na kraju obroka korisna zbog znanstvenih dokaza koji govore u prilog prisutnosti hormona irisina, koji sintetiziraju žitarice i pomaže u normalizaciji razine inzulina. Ovo je osobito važno jer povišena razina inzulina može dovesti do gladi, pa je preporučljivo uživati i u čaši crnog vina uz cjelovite žitarice.
