ON je rođen 1992 godine u jednoj jako razorenoj porodici a djetinstvo Ivana misukova je bilo ispunjeno sa jako teskim i velikim izazpvima jer je stalno radio sve da bi prezivio a stalno je bio gladan. Tokom svojem mladosti bio je sa djedom koji je tada bio alkoholicar i jako cesto je Ivan danima bio sam i gladan i bez zastite.
Ivan se nadje u jako siromasnom gradu gdje mu je ulica bila dom i morao je da nosi sa krizom koja je bila i borio se sa svim stvarima za zivot. U ovoj surovoj stvarnosti njegova jedina utjeha i drustvo su bili njegovi psi koji su postali njegova JEDINA PORODICA. Godinama psolije Ivan je osvrnuo se na svoju prolost i rado se prisjetio koliko je volio pse a onda koliko su mu oni ljubavi dali i koliko je zivot bolji mu od njih bio.
Policija je iz treceg pokusaja uspjela da odvoji djecaka od psa jer su pazili da se nepoznata osoba ne priblizi Ivanu. U tom trenutku je izgubio i sposobnsot da govori ruski jezik ali je ubrzo ponovo poceo da govori svoj MATERNJI JEZIK.
U hladnoj ruskoj noci djecak je nasao drustvo kod svog odanog spa. Ove odane zivotinje kao sto su Dzesi, Goga, Masa, Seve ne samo da dijele hranu sa njim nego su pomagali mu u svemu. Meko krzno mu je pruzalo utjehu jer su ga grijali tokom hladnih noci.
Godinama poslije Ivan sada poznatiji svima kao Vanya je ispricao kako su ga psi njezno ljubili i jezicima milovali lice. Nakon sto su socijalni radnici odveli gau Moskvu, psi su ga nasli i cekali ispred ustanove. Ova odana stvorenja su ubijena po nalogu vlasti i okrutna sudbina ih docekala.
