“Kad sam se porodila, rodila trojke, ostavlja nas uz rečenicu.” “JA TO NE MOGU, NISAM SPREMAN…”

Ja sam se porodila, trojke rodila i tada me je on ostavio u z recenicu da nije sprema za sve sto nam dolazi. JA sam danima plakala, majka me tjesila i govorila da imam kcerke da trebam da se brinem o njima. Polako sam onda uz pomoc porodica se i oporavila od poroda i od rastanka i od svega.

Onda jednostavno zivot se mijenjao. Djevojcice su rasle, i jako cesto su pitale za oca. Nije im bilo lako vidjelo se to a ja sam govorila “On ce da dodje sa poklonima. Šta sam drugo mogla da kazem jer su bile male tada. Propustio je dosta toga u njihovom zivotu a one kako su rasle shvatale su da ja lazem ih. Kada su napunile 10 godina rekla sam im istinu. od tada vise nikada nisu ni pitale za njega.

Nakon toga desava se da se on pojavio na vratima i kao trazi njih jer ih se zazelio. U tom trenutku sve tri su se pojavile i rekle su da ne zele da ga vide da zatvorim vratama. Sa osmjehom sam ih poslusala- Izvini duso ali su one naucile da zive bez tebe i jako im je dobro.