Dr Miloš Starović, psihijatar poreklom iz Beograda, a sada nastanjen u SAD, podelio je svoj petogodišnji put korišćenja surogat majke za začeće deteta. Neumorno radeći na dva posla, uspeo je da prikupi potrebna sredstva u iznosu od 180.000 dolara za ceo proces. Da bi obezbedio snažan osećaj identiteta i povezanosti sa svojim nasleđem, dr Starović sa svojim detetom komunicira isključivo na srpskom jeziku, dajući prioritet usvajanju njihovog maternjeg jezika i negujući duboko razumevanje njihovih korena. Uprkos ovim naporima, nastaju komplikacije jer dete ne može da dobije srpsko državljanstvo niti da bude zvanično upisano u matičnu knjigu rođenih zbog toga što je rođeno surogat majčinstvom, što postavlja pitanja oko odsustva biološke majke.
U aprilu ove godine Miloš je ostvario svoju krajnju želju da postane otac. Međutim, put ka ovom ispunjenju bio je naporan i daleko od napora.
Dr Starović, koja je na put surogat majčinstva krenula 2018. godine, detaljno je proučila sve dostupne knjige na ovu temu u poslednje dve decenije. Proces je započeo pažljivim odabirom odgovarajućeg donora jajne ćelije, nakon čega je uslijedio proces doniranja i oplodnje. Nakon toga su sprovedeni genetski testovi, a dobijeni embriji su zamrznuti za buduću upotrebu.
Sljedeći korak ka rođenju djeteta uključivao je posjetu agenciji kako bi se istražila opcija surogat majke.
Dr Starović objašnjava da je početni korak u procesu surogat majčinstva pronalaženje odgovarajućeg surogata i uspostavljanje veze sa njom. Ova faza obično traje oko godinu dana ako sve ide glatko. Nakon toga, fokus se prebacuje na pokušaj postizanja trudnoće. Nije neuobičajeno da pojedinci provedu nekoliko godina u ovoj fazi, ali dr Starović sebe smatra srećnom jer je bila uspješna u prvom pokušaju.
Uslovi za surogat majku
Postati surogat majka nije uloga koja odgovara svima.
Prema Starovićevim riječima, uslov je da žena ima svoje dijete i da bude materijalno sigurna. Porodice u opasnosti ili koje se oslanjaju na socijalnu pomoć se ne uzimaju u obzir, osim u slučajevima trgovine ljudima. Starović napominje i da troškovi za donaciju jajnih ćelija i formiranje embriona mogu dostići i do 50.000 dolara, dok surogat proces košta dodatnih 150.000 dolara, a surogat majka dobija 40.000 dolara.
Cijena moje situacije je u početku bila otprilike 180.000, a sada je postala još previsoka. Finansiranje je bilo daleko od jednostavnog, jer su bile potrebne godine neumorne posvećenosti i žongliranja sa dva zanimanja. Međutim, postupnim napredovanjem i nepokolebljivom istrajnošću sve je na kraju ispalo pozitivno.
Svakog mjeseca održava kontakt sa svojom surogat majkom, a kao promišljen gest, nedavno joj je poslao rođendanski poklon da pokaže svoju zahvalnost.
Bez sumnje, njeno lice zablista od čistog užitka kada nas ugleda. Očigledno je da je uspostavila duboku vezu sa djetetom i ne želi ništa drugo nego da ga ima za svoje. Zajedno sa njenim suprugom, aktivno se pripremaju da u bliskoj budućnosti uđu u svoje živote drugog djeteta.
U državi New York je došlo do uspješne trudnoće, ali je važno napomenuti da je žena koja je uključena djelovala kao gestacijski surogat. Trudnoća je omogućena prijenosom embrija koji je sadržavao jajne stanice druge žene. Na kraju, porođaj se dogodio u ženinoj rezidenciji, koja se nalazi u državi Washington, koju ne treba brkati sa glavnim gradom Washingtonom, D.C.
– Bila sam prisutna na porođaju pored njenog muža. Čim je dijete ušlo na svijet, držao sam ih u naručju dok je par otišao u sobu za oporavak. Na moje zaprepaštenje, posvetila se ispumpavanju svog mlijeka nevjerovatna tri mjeseca i potrudila se da mi ga pošalje zamrznutog kroz noćnu isporuku, koja se proteže na ogromnoj udaljenosti od Pacifika do Atlantika. Ovi njeni postupci me ispunjavaju ogromnim ponosom, dok suze radosnice naviru u pozadini.
U žurbi, brzo vraća svog sedmomjesečnog sina, omogućavajući nam da nastavimo razgovor pomoću zvučnika, koji uspješno umiruje bebu.
Nakon smrti mojih roditelja, živim usamljeno u Americi, bez ikakvih drugih rođaka. Uprkos ovoj iznenadnoj složenosti u mom životu, zadovoljan sam i napredujem. Kao vlasnik vlastitog posla, omogućio sam sebi dovoljno slobodnog vremena. U julu sam donela odluku da se sa tromesečnim detetom preselim u Beograd, sa namerom da nasledniku obezbedim srpsko državljanstvo.
Ministarstvo državne uprave nadzire državne poslove i poslovanje.
Pokrenuli smo inicijativu za izmjenu Porodičnog zakona.
Kako prenosi Kurir, Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave, nadležno za matične knjige, saopštilo je da surogat majčinstvo nije priznata Porodičnim zakonom. To znači da se ne može priznati pravni status djeteta kada je nepoznat identitet majke, ali se zna i upisuje očevo očinstvo. Pored toga, ministarstvo je preduzelo korake za pokretanje izmjena i dopuna postojećeg zakonodavstva.
Važno je istaći da je Ustav Republike Srbije prepoznao značaj priznavanja i zaštite prava dece kao posebne kategorije ljudskih prava. Odgovornost je svih uključenih u aktivnosti koje se odnose na djecu da daju prioritet svojim najboljim interesima. Opštinske i gradske uprave, kojima je povjereno vođenje matičnih knjiga, moraju se pridržavati propisa iz različitih domena, pri čemu treba voditi računa o principu najboljeg interesa djeteta. Ovo gledište dijeli i nadležno ministarstvo. U svetlu zastupljenosti surogat majčinstva u inostranstvu i potencijalnih implikacija na registraciju rođenja i sticanje državljanstva za decu državljana Srbije rođenu od surogat majki, MDULS se obratio Ministarstvu za brigu o porodici i demografiji da predloži izmene i dopune Porodičnog zakona. Ministarstvo je pojasnilo da se deca državljana Srbije rođena u inostranstvu mogu upisati u matičnu knjigu rođenih na osnovu dokumentacije stranih organa. Državljanstvo roditelja u vrijeme rođenja djeteta je uslov za registraciju, kao što je navedeno u propisima o državljanstvu. Proces registracije obuhvata i potvrdu državljanstva i samo rođenje. Trenutno, Porodični zakon ne uključuje odredbe o surogat majčinstvu. Prema postojećem zakonodavstvu, žena koja rodi dijete zakonski je priznata kao majka, bez pravnog osnova da se neko drugo lice odredi kao majka djeteta.
Iako i moj sin i ja imamo američko državljanstvo, za mene je od velikog značaja to što on poseduje i srpsko državljanstvo. Ovo je ključno za njega da ima osjećaj identiteta i mjesto koje može nazvati svojim. U skladu sa uputstvima datim na sajtu MUP-a, prikupio sam potrebnu dokumentaciju, uključujući i izvod iz matične knjige rođenih mog sina iz države Vašington, koji je overen međunarodnim apostilom, preveden na srpski jezik i overen kod sudskog tumača. Uz to sam ponio i vlastito uvjerenje o državljanstvu. Na moje zaprepašćenje, prilikom posete matičnoj službi opštine Savski venac u Beogradu, otkrila sam da ne mogu da završim upis svog sina u matičnu knjigu rođenih.
Uprkos tome što je jedini roditelj naveden u dokumentima iz SAD-a, zakon je bio obavezan da navede ime majke kako bi se dijete upisalo u matične knjige. U Srbiji je moguće prijaviti dete bez imena oca, ali ne i bez imena majke. Dijete je pravno i biološki moje, jer je začeto surogat procesom. Drugi roditelj nije uključen, pogotovo što je donacija jajnih ćelija bila anonimna, a identitet biološke majke zaštićen je zakonom. Surogat majka je samo objavila trudnoću.
Čak i suočena sa nedaćama, surogat majka, koja sa njom održava prijateljski odnos, velikodušno se dobrovoljno prijavila da zvanično preuzme ulogu djetetove majke.
Starović ističe potencijalne izazove koji nastaju ako preuzme odgovornost da dobije njeno odobrenje da dijete napusti zemlju kad god putuje, kao i neizvjesnosti oko drugih mogućih komplikacija i budućeg pitanja nasljeđa.
Za mene je od najveće važnosti da moj sin održi čvrstu vezu sa svojom zemljom porijekla. Međutim, čak i da odlučim da se vratim u Srbiju u bliskoj budućnosti, moje dete bi se smatralo strancem. To znači da bi nakon šest meseci od dana ulaska u Srbiju morao da napusti zemlju. Svjestan sam još dvije osobe koje su se našle u sličnoj situaciji i čvrsto vjerujem da ih ima još mnogo koji se suočavaju sa istim izazovima. Imperativ je da pronađemo zakonsko rješenje za ovo pitanje. Uostalom, zašto naša zemlja ne bi prigrlila i poželila dobrodošlicu našoj djeci, bez obzira kako su došla na ovaj svijet?
