Milan Zindović iz Ljiga proveo je decenije radeći na zapadu, ali je uvijek čeznuo za svojim rodnom selom Čibutkovicom, blizu Lazarevca. Nikada nije ni pomislio da će doći dan kada neće imati nasljednika koji bi se brinuo o njegovom ogromnom posjedu. Dvije kuće, restoran s parkiralištem, skladište, automobili, kamioni, više od šest hektara zemlje i stoka – sve je to Milan sada odlučio pokloniti vrijednim i poštenim ljudima koji su spremni raditi s njim, a kasnije i naslijediti sve to.
“Bio sam oženjen dva puta i imam djecu s prvom suprugom, koja nažalost preminula od teške bolesti. Mnogo sam vjerovao svom sinu i prepustio mu sve, ali je upao u velike dugove. Ne znam je li kockao ili ne, to nije bitno, ali jednog dana se sa svojom ženom i djecom pakirao i napustio sve”, priča Milan za RINU.
Veliki dugovi za poreze i struju bili su preveliko breme, ali je Milan sve to izmirio. Budući da njegova djeca sigurno neće se vratiti, a on nema srca prodati sve to, odlučio je pokloniti sve dobrim i vrijednim ljudima koji neće dopustiti da njegov posjed propadne.
“Spreman sam primiti pod svoj krov obitelj koja će iz moje kuće školovati djecu, a kasnije ih i odatle udati i oženiti. Posjed je velik i ima puno posla, ali tko god bude spreman ‘zaviti rukave’ može fino zaraditi i lijepo živjeti”, dodaje Milan.
“Sve sam ovo stekao poštenim radom u Francuskoj i Njemačkoj kao poslovođa i majstor keramičar. Rad i poštenje su osobine koje najviše cijenim kod ljudi, stoga nemam posebnih zahtjeva kome ću prepisati sve ovo. Bitno je samo da budu ljudi koji će mi pomoći u svim poslovima, da zajedno održimo domaćinstvo, a kasnije da ga i sami održavaju. Želim da posjed i domaćinstvo ostanu živi, da ne propadnu i ne zarastu u korov”, zaključuje Milan, iskreno izražavajući svoju nadu da će ga sreća pogledati, a da će zaobići poročne i lijenčine. On ne želi ostaviti ono što je svojim znojem stekao u inostranstvu takvim ljudima.
