Pozvali su ga iz pošte da dođe jer mu je neko poslao novac…

Čovjek je sirotinja i često je bio predmet ismijavanja zajedno sa porodicom.

Danas je sve više onih koji nemaju dovoljno za život pa se snalaze kako znaju i umiju.

Njega su pozvai iz pošte a on je pomislio kako je neka greška.

NBema on nikoga ko bi njemu poslao novac pa je pomislio kako ga opet neko zeza.

Ipak odazvao se pozivu i javio se u poštu jer je i zima gotovo na vratima.

Nema on novca da nabavi bilo šta pa ni drva.

Stigao je i javio se na šalter gdje su mu rekli da ima pismo i tri huiljade dolara.

Uzme čovjhek poismo u nevjerici i nakon prve rečenice počinje da plače.

Njegov drug iz osnovne , njegov brat sada živi u Americi.

Dok su išli u školu on je bio bijeda kao što je on sada a on mu je uvijek davao

koliko je mogao.

Dijelio je sendvič sa njim, pili su jedan sok.

On je otišao u Ameriku trbuhom za kruhom i klako se čini uspio je.

<ns kraju pisma je napisao:

Nije mogao da vjeruje da se baš njega sjetio nakon toliko godina i da pamti sve,

Kako se čini i u ova zla vremena ipak se isplati biti čovjek.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *