“Roditeljima se javim krišom svakih nekoliko sedmica, da supruga ne vidi i ne sazna…”

Svojim roditeljima se krisom javljam samo u nekoliko sedmica da moja supruga to ne bi saznala je rne zelim da ulazim u neke diskusije sa njom i da imam neke probleme.

Oni su posvađani i zaista situacija sa njima nije idealna i nije onakva kakva bi trebala da bude.

Mi jednostavno nikada nismo zivjeli sa njima ali moja supruga jednostavno poludi na pomen moje majke i desi se situacija da im sve zivo zamjera pa samim tim i kisik koji disu. Ona je takva prema njima i ponasa se kao da ih mrzi a to ne mogu da shvatim i uvijek se pitam sta su joj to oni uradili.

Dijete im jednostavno ne smijem odvesti i nisu ga nikada vidjeli. Jednostavno samo dva puta godisnje posaljem po koju sliku da bi makar vidjeli kako on izgleda.

DRUGO dijete nam je na putu i ne vidim da ce oni ikada moci normalno da sjednu i da normalno krene prica. Sa sestrom i bratom i njegovom porodicom nemamo kontakt jer su naravno stali na stranu roditelja i to mojoj zeni u tom trenutku nije odgovaralo i naravno da je znala sta da kaze i ocekivala je i u tim situacijama moju naklonost.

Generalno takva je situacija da sam sretan porodica je divna i imam novca ali zalim jer je situacija jako tesko.