Kada sam odlucio svojima da kazem da se zenim dobio sam od njih odmah stan. Brat je dobio samo set tanjira za svadb. Iako su mogli tada u tim trenutcima da mu priuste nesto vise ili da mu pomognu nisu a ne znam zasto.
Jednostavno tada nisu htjeli a on je to progutao dok je mene to toliko potreslo i zabolilo, jer se jasno vidjelo da nisu nikada se o njemu posebno brinuli a ja sam bio taj koji sam ga najvise gajio i brinuo o njemu.
Nikada nisam mogao da u pomognem finansijski ali je vrijednost stana porasla zaista za 4 godine te sam rijesio da ga prodam i onda da jednako podijelimo pare i onda da uzmemo nesto novo. Roditelji su se jako naljutli na mene, godinama nisu pricali sa mnom i shvatali su to kao neki poraz i nepostovanje.
A o mojoj supruzi ne zelim ni da govorim. Jednostavno situacija je takva da smo se na moju incijativu razveli. Brat i ija danas zivimo u istoj zgradi jako dobero se zaista slazemo. A ja sam pronasao novu zenu i ozenio se.
Djeca nam danas rastu skupa i ja sam jako sretan i srce mi je puno. Za prvu zenu uvijek pomislim da sam se spasio bijede i to osjecam.
Ona je oduvijek mislila da je normalno da jedno dijete dobije sve a drugo nista a danas i svoju djecu gaji tako.
